Započinjem dan svojim dvjema omiljenim stvarima – kavom i čitanjem. Danas sam si opet odabrala zbirku, jer nedjelje su mi savršene baš za to, a otkrila sam da u ova hladna jutra na prelasku jeseni iz zime baš paše nešto lagano i opuštajuće. No ovo nije obična zbirka, ovo je zbirka poezije i proze, nešto što u današnje vrijeme više i nije tako neobičan spoj, jer koliko vidim, sve se više autora odlučuje spojiti svoje pjesme i priče u iste korice, pa u takvim zbirkama mogu uživati ljubitelji i jedne i druge forme. Ja spadam u one kojima, ovisno o raspoloženju, paše oboje, tako da me ova zbirka baš oduševila. Međutim, moram iskreno priznati da su ovdje moju pažnju više zaokupile kratke priče, te da je zbog njihove osebujnosti poezija kod mene pala u drugi plan. Ne zbog toga što je manje kvalitetna od priča, nego jer su za mene priče bile posve neočekivanog sadržaja i tematike, pa su na nevjerojatan način zaokupile moju maštu, pa sam zbog toga poeziju nekako samo ‘preletjela’. Iako ona savršeno upotpunjuje ovu neobičnu zbirku, po mom su mišljenju priče te koje će više zaokupiti pažnju čitatelja – ja osobno do sada nisam čitala takve priče, a uvijek je pravo osvježenje susresti se s nečim novim i do sada nedoživljenim, što je, kada puno čitate, prava rijetkost, pa mi je stoga ova zbirka još draža. Iako nosi naslov ‘Amorova zbirka’, vjerujem da u njoj ne očekujete naći priču o američkim Indijancima, a isto tako vjerujem da ne očekujete mistiku kojom su pojedine pjesme prožete – što čini ovu zbirku posve neočekivanim otkrićem, jer svaka je stranica za mene bila pravo, ali ugodno, iznenađenje. Čitajući je, imala sam osjećaj da sam zakoračila u jedan sasvim novi svijet, u kojem putujem kroz vrijeme i mjesta s takvom lakoćom, kakvu moja mašta do sada nije doživjela, jer autor je vrlo vješto isprepleo te svoje priče s poezijom koja je kao most između stvarnog i imaginarnog svijeta ovdje prikazanog – jedan čas sam u Parizu, već u drugom gotovo da čujem glazbu uz koju se pleše valcer. Ova je zbirka dokaz da se ne treba uvijek držati ustaljene forme, običaja i onoga na što smo navikli, već da treba hrabro zakoračiti izvan zadanih okvira i pravila, te da treba slijediti svoje srce i svoju maštu, koja nema granica ako je mi u tome ne sputavamo – zato kažem ‘bravo’ autoru na odvažnosti da nam svakim slovom ove zbirke pokaže kako svijet može biti i drugačiji od onoga što vidimo i doživljavamo svaki dan, samo ako otvorimo svom um prema tome. Usudit ću se reći da je ovo samo jedan od primjera kako moderna hrvatska književnost raste, razvija se, evoluira, širi svoja krila, te pronalazi svoj put prema svima koji su otvorenog srca za nju. Sve preporuke ako se volite iznenaditi nečime novim i do sada nedoživljenim, a ja ću dodati tome i kako vjerujem neponovljivom.