Ova je cijela zbirka kao jedna predivna oda Dalmaciji. Iz svakog je stiha vidljiva autoričina dubova povezanost sa svojom rodnom grudom te duboka ljubav koju gaji prema kraju iz kojeg potječe.
Tu su naravno i pjesme posvećene Splitu, gradu na Marjanu, koji zauzima posebno mjesto u srcu ove autorice. Topli i emotivni stihovi napisani kao zahvala gradu, koji joj je podario divno djetiljstvo i sretnu mladost, sigurna sam da neće ostaviti nikoga ravnodušnima. Slikoviti opisi toga grada vraćaju me i u moje vlastito djetinjstvo, kada sam kao osnovnoškolka ljetovala tamo i imala jedinstvenu priliku osjetiti boje, mirise i okuse Dalmacije – a ona je upravo takva kakvom je ova autorica opisuje: sunčana, topla, domaća, prepuna žarkih boja, glasnih ljudi, okupana našim Jadranskim morem, morem kakvim se samo mi možemo podičiti.
Kod ove zbirke obožavam što je napisana na dijalektu, pa se tijekom čitanja s lakoćom uranja u to podneblje, no jezik i stil pisanja nisu pretenciozni, pa će svaki žitelj Lijepe Naše s lakoćom pratiti prozračne i lepršave misli koje je autorica pretočila u ove uistinu osebujne stihove. U meni je probudila žudnju za Jadranom, Dalmacijom, Splitom, a kako nisam osoba koja rado putuje, duboko sam joj zahvalna na tom predivnom putovanju na koje me je povela ovim svojim stihovima. Osjetila sam žudnju da se opet budim negdje uz more, pa da uranjam stopala u slanu vodu dok se sunce tek diže na horizont, a ja uživam u pogledu na grmove ružmarina i lavande, osjećajući miris soli i borovine u zraku. Takvu čežnju za morem nisam imala već godinama, a slike koje su mi iskakale u umu dok sam „plivala“ kroz ovu zbirku izazvale su i meni snažnu želju da jednoga dana, u dalekoj budućnosti, kada više ne budem okovana poslom provodim i ja svoje dane upravo tu gdje je autorica usidrila svoje srce.
Fantastično mi je kako opisuje „gušte“ koji su tako specifični upravo za Dalmaciju, i u pravu je kada kaže da to nitko ne može naplatiti. Gušti su to koje autorica pronalazi u malim, svakodnevnim stvarima, koje ona nipošto ne uzima zdravo za gotovo, već svojom prekrasnom i tankoćutnom dušom pohranjuje u njedra svoje memorije, samo da bi s vremena na vrijeme svaki taj dragocjeni trenutak ispisala na papiru, čineći ga tako utkanim u vječnost naše lijepe domaće književnosti.
Ni bure ni juga, ništa ne može poremetiti čistu ljepotu bonace ove zbirke poezije, ona je zaista jedan predivni akvarel posvećen Dalmaciji, predivnom kraju koji jednostavno poziva na dolazak, boravak, ostanak. Ove „Beside“ savršeno prikazuju svu ljepotu različitosti naših narječja, bogatstvo rječnika tog dijela Lijepe Naše, i meni je bio nevjerojatno divan ugođaj čitati ove stihove upravo u takvom, izvornom obliku, jer sam time dobila dojam da sjedim na terasi ispod mlade loze koja tvori divnu hladovinu od prvog ljetnog sunca, da pijuckam bevandu s ledom dok čekam da se ispeku neke ribice na gradelama, da mi je pogled uprt u more koje pruža savršeni smiraj svakoj duši, dok oko mene lete galebovi.
Takva je moć običnih „besida“ ako ih se zna ovako savršeno koristiti – prenesu te u sasvim jedno novo raspoloženje, u neki drugi kraj…

Saša Jakšić, prof.