Kada sam uzela čitati ovu zbirku, iskreno sam se pribojavala da će autorica ponavljati sve već rečeno u njezinome prvome dijelu, no to se na moju veliku radost nije dogodilo. Istina, i ova je posvećena njezinoj najvećoj ljubavi – Dalmaciji, no motivi na koje smo svi već navikli kada je u pitanju ovaj prekrasni dio Lijepe Naše, ovdje su obrađeni na posve drugi način.
Ne sjećam se da sam ikada čitala poeziju u koju je neki autor unio toliko svog srca i svoje duše, kao što je to učinila ova autorica. Ne sjećam se ni da sam imala u rukama čak dvije zbirke posvećene nečijem rodnom kraju, tako da je za mene ovo jedan posve novi doživljaj čitanja kada je poezija u pitanju. Zbog toga se ovoj autorici i divim, jer očito je da je njezina ljubav prema njezinoj rodnoj drugi toliko golema, da nije stala u jednu zbirku, već je morala napisati još jednu, a kako se čini, pitanje je hoće li na tome i stati, jer iz svakog ovog stiha gotovo da vrišti emocija, u svoj svojoj veličanstvenosti izazvana isključivo Dalmacijom.
I ova je zbirka napisana na dijalektu, pa je izričaj meni već donekle poznat, no sigurna sam da će mnoge ugodno iznenaditi. Naravno da ona drugačije niti ne bi mogla biti napisana, jer samo izvornim govorom je ova autorica mogla postići taj autentični ugođaj koji imate dok čitate – kao da ste preneseni u prostoru i vremenu, pa neovisno o godišnjem dobu kada ova zbirka počiva u vašem zagrljaju, vi imate dojam kao da ste na odmoru upravo tamo, u samom srcu Dalmacije. Kao bonus na kraju, čitatelja čeka rječnik pojmova, pa možete provjeriti što neka riječ znači, ako niste bili sigurni u nju tijekom čitanja.
Ova druga zbirka dokazuje da je mašta ove autorice nepresušna, te da svoju inspiraciju crpi iz svakodnevnih, na prvi pogled možda posve običnih motiva, no ti sitni detalji možda jedne posve uobičajene svakodnevice su majstorski pretočeni upravo u prekrasne i tankoćutne stihove koji čitatelja vode kroz jednu sasvim drugu stvarnost. Kao kroz portal, čitajući ovu zbirku mi napuštamo svoje domove i uživamo na rivi, na suncu, pored mora, slušajući žamor lokalnog stanovništva i glasanje galebova.
Pa da vas sada ja pitam ono što i autorica sama pita: Ko to more platit? Nitko, kažem ja. Stoga je ova zbirka nešto neprocjenjivo, pa iako je na nju stavljena cijena i vi je možete kupiti za određenu svotu novca, stihovi koji se u njoj nalaze bezvremenski su, i njihova je vrijednost nematerijalna, nemjerljiva je novcem.
Prava vrijednost ove zbirke leži upravo u onome što nam je autorica tako nesebično htjela pokloniti, što dijeli s nama kroz svoju emotivnu i dirljivu poeziju – ono što niti jedan čovjek ne može kupiti, a samo rijetki znaju cijeniti: ljepotu našeg zavičaja, te ljubav prema tom zavičaju koja se treba prenositi s koljena na koljeno; a kako bolje nego upravo ovako, pisanom rječju, koja u obliku knjige postaje nešto trajno i vječno.
Treba napomenuti kako je i ova zbirka obogaćena osobnim fotografijama autorice, koje nam dodatno golicaju maštu, te bude u nama želju da i sami svojim očima doživimo sve te motive koje nam je ona ovdje htjela dočarati, što slikom, što stihovima. Kada bih je trebala opisati samo jednom rječju bila bi to to „raskoš“. Uistinu je raskošna jer obliuje u prvom redu onime što je meni u književnosti najdraže – iskrenim i snažnim emocijama, zbog čega je svrstavam u svoje omiljene zbirke pozije.
Sve u svemu, domaća je književna scena definitivno bogatija za jednu nevjerojatno talentiranu pjesničku dušu, od koje, sigurna sam, mi još nismo ni vidjeli ono najbolje. Već je dokazala da se savršeno snalazi u dječjim pričama, kratkim pričama za odrasle, poeziji i prozi dakle podjednako, tako da sam uvjerena da će se za ovu autoricu itekako čuti, te da će u njezinim izdanim knjigama uživati mnoge, mnoge generacije.