Mislim da si nisam mogla odabrati bolju knjigu za ulazak u travanj – taj neki prijelazni mjesec, kada je sve nekako nedefinirano i uvijek u njemu imam dojam da sam na nekakvom raskrižju, jer zima još nije posve završila s nama, a ljeto se po meni već lagano nazire.  Zato mi je ova knjiga bila baš nekako prigodna, ta sama tema putovanja, kroz koje ne otkrivate samo druge ljude, ideje, stječete nova poznanstva i nova iskustva, već kroz koje upoznajete i sebe – obožavam takve teme, i uživam čitajući takve priče.

S obzirom da sam već čitala ovu autoricu i da mi se taj njen roman svidio, znala sam da će mi se svidjeti i ovaj, no nisam očekivala da će me i on tako ugodno iznenaditi. Ako do sada niste imali prilike u rukama držati ovu njenu knjigu, iskreno savjetujem da je barem prolistate jer odmah na prvi pogled ćete vidjeti da se tu radi o nečem drugačijem, osebujnom i nesvakidašnjem. U moru jednakih knjiga koje manje-više sve izgledaju isto ili slično, ova se uvelike razlikuje od svega što ste do sada vidjeli, uvjeravam vas. Mene je osobno oduševila činjenica da je autorica tako hrabro odstupila od konvencionalnih pravila i normi pri grafičkom oblikovanju teksta, a napravila je to na jedan zaista odličan, originalan i maštovit način. Zato i kažem da knjigu barem prelistate, odmah će vam biti jasno kakva osoba je napisala ovaj tekst, i odmah ćete shvatiti da će i tekst biti nešto drugačije, vjerojatno do sada nedoživljeno.

Zaista me fascinira ova mlada autorica, koja iza sebe već ima nekoliko uspješnih izdanja, a od nedavno je i vlasnica svoje izdavačke kuće Lux Noctis, gdje možete naći ne samo izdanja njenih knjiga ili osobno osmišljenih proizvoda, nego i niz usluga za autore s kojima ona vrijedno radi. Nisam imala tu priliku još da ju upoznam uživo, za što se iskreno nadam da će se promijeniti u skorijoj budućnosti, jer voljela bih joj jednom uživo reći koliko me oduševljava, inspirira i motivira njena upornost, originalnost i kreativnost – sve osobine koje sam već znala da posjeduje kada sam čitala njen prvi roman koji je dospio u moje ruke – Igra sjena, a ovim ovdje je to samo potvrdila i učvrstila.

Neću puno o radnji, otkrijte ju sami, jer toplo preporučujem ovu neobično priču, koja se zaista brzo čita i uistinu mi je bila pravo osvježenje za moj u zadnje vrijeme pomalo i preopterećeni um. Zabavila me, nasmijala, natjerala na razmišljanje, podsjetila na neke životne istine, raznježila, rastužila, oduševila, a vi koji me pratite znate da je meni mjerilo kvalitete neke knjige količina emocija koju osjećam dok ju čitam, pa kad vam sve ovo nabrojim, shvatit ćete da je ova knjiga zaista vrijedna uzimanja u ruke.

Za kraj citat iz knjige, koji možda najbolje opisuje samu knjigu, ali i koji je na mene ostavio najdublji dojam: „Ne postoji put do sreće, put je sreća.“

Bravo Matea, pratim tvoj put i uživam promatrajući kako ostvaruješ svoje snove!