Čula sam od nekih da im je drugi dio ovog serijala bio slabiji, i da nešto nisu baš bili zadovoljni nije. Moj dojam nije bio takav, ja sam baš bila jednako oduševljena ovim dijelom, ako ne čak i malo više nego prvim – što samo dokazuje da se ne možete uvijek osloniti na tuđe dojmove, već da se itekako uvijek treba odvažiti napraviti svoje.
Ovdje pratimo priču nakon što je Calla odlučila preseliti se kod Jonaha na Aljasku. Odvažan korak, na koji se nije olako odlučila, pogotovo s obzirom na to da je za primjer imala svoju vlastitu majku koja je napravila to isto, pa se ubrzo radi toga pokajala. No Jonah je došao po nju, obećao joj da ako ne bude išlo da će se zajedno preseliti negdje drugdje gdje on također može raditi kao pilot, tako da Calla ipak odluči uložiti cijelu sebe u takvu budućnost. Ostavlja sav svoj život, koji budimo realni i nije zapravo započeo još u Torontu, a kako je od oca naslijedila novac koji joj omogućava da se ne zabrinjava previše oko budućnosti, slobodna je napraviti upravo to, pa bih je ja osobno užasno osuđivala da nije, da je odlučila odbiti Jonaha i ostati kod kuće, s majkom i očuhom, te blogom koji je zapravo samo odličan hobi.
Da im je išlo sve od ruke, nije, ali to je po mom mišljenju bilo i za očekivati. Pa svaki par koji se odluči na zajednički život, bilo to na Aljasci ili nekom drugom mjestu na svijetu neće odmah iz prve biti savršeno „uštiman“ i sve će im teći glatko i niz dlaku. Period prilagodbe koji mi ovdje čitamo je po meni posve normalan i uobičajen, i meni je osobno bilo prezanimljivo, prelijepo, preemotivno, preslatko, preseksi, predramatično i prenapeto čitati o tome kako se Calla prilagođavala na suživot s muškarcem koji je toliko drugačiji od nje, u uvjetima na koje dakako nije bila navikla. I znate što – rasturila je, sve redom. Savladala je sve prepreke, i vrlo se uspješno integrirala u zajednicu, stvorila predivan doma za njih dvoje, učvrstila njihovu vezu, stekla nove prijatelje, okupirala se stvarima koje voli ali je usvojila i neke posve nove vještine – bio je pravi gušt promatrati kako sazrijeva kao žena i kao osoba u tom cijelom procesu.
Ja evo zaista ne mogu shvatiti što je tu bilo za zamjeriti nekim čitateljima, jer meni se knjiga baš jako svidjela i neizmjerno sam uživala čitajući je. Bilo mi je savršeno opuštajuće, romantično i divno ljubavno štivo, tako da što se mene tiče – od mene ima sve najtoplije preporuke!