Ova me je knjiga ugodno iznenadila, jer uopće nije bila ono što sam očekivala da će biti. Iskreno, ne znam zašto, ali ja sam u glavi imala nekakav mračni i krvavi triler, pa sam joj pristupila čak pomalo i sa strahom od razočarenja, no knjigu sam progutala u jednom dahu, valjda oduševljena jer je posve drugačija od onoga na što sam mislila da ću nabasati jednom kada krenem okretati stranice tijekom čitanja.
Dakle, ovdje imamo jednu zanimljivu ulicu, koja je čak i nacrtana na samom početku knjige, te su tu odmah i predstavljeni osebujni stanovnici kuća, što je bio odličan potez autorice, jer likova ima dosta, pa ih je na ovaj način bilo donekle lakše pratiti. U toj su se neobičnoj ulici, u fascinantnim kućama, pod takoreći istim krovom pronašli različiti sojevi društva, čineći odličnu mješavinu životopisnih karaktera, različite životne dobi, porijekla, rase, vjeroispovijesti i seksualne opredijeljenosti – to mi se odmah na prvu jako svidjelo.
Društvo svete Zite trebalo bi biti svojevrsna udruga koja okuplja onaj najniži soj – vozače, sluškinje, dadilje, kuharice itd., sve one koji služe bogatašima i/ili onima s titulama. No priča počinje napeta i zapravo zanimljiva tek kada jedan od bogatih vlasnika kuće nehotice ubije ljubavnika svoje supruge, a njihova mu dadilja pomogne sakriti tijelo unesrećenoga, koji je bio, ni manje ni više nego poznati i slavni glumac. Sve se dodatno zakomplicira kada se tu upletu i ostali likovi ove osebujne kriminalističke priče, koju je nemoguće ispustiti iz ruku jer autorica itekako dobro svojim pisanjem drži pažnju čitatelja, pa vas sve jednostavno vuče da saznate rasplet i sudbinu svih uključenih u ovu priču.
Nije ovo samo kriminalistički roman, već on ujedno i savršeno prikazuje moderno društvo koje je i dalje podijeljeno unatoč činjenici da smo već debelo zagazili u 21. stoljeće – naime, neke se društvene norme valjda nikada neće odbaciti, a razlike u multikulturalnim državama i velikim metropolama su i dalje itekako vidljive među ljudima, na što ova priča slikovito ukazuje.
Brzo se čita, sva sreća, i nije dugačak, pa bih stoga svrstala ovaj roman u savršeno štivo za opustiti se i privremeno zaboraviti na sve svoje obaveze – samo pustiti mozak na pašu i prepustiti se guštu čitanja.
Od mene sve preporuke!