Teška knjiga. Jako teška. U smislu da imam vrlo podijeljene osjećaje prema njoj, pa ne znam ni sama kako bih vam je predstavila. Pretpostavljam da ste za serijal svi čuli, kao i ja, znam da je bilo dosta govora u njemu kada je tek izašao, no ja ga tada nisam imala prilike čitati, ali sam znala da jednoga dana ipak hoću, znatiželjna kakva jesam.
Eh sad, teško mi je sabrati dojmove nakon pročitanog…
Priča je to o mladoj ženi koja ima samo sestru. Veći dio svog života upravo je podredila njoj, glumeći joj majku, brinući se o njoj i pokušavajući je izvesti na pravi put. Kada se konačno osamostalila i odselila u Pariz kako bi studirala, mislila je da će konačno imati priliku pronaći sebe i svoj put, te raditi na svojoj budućnosti. No sestra, sebična kakva je, joj je tu priliku uništila. Prilikom svog posjeta, u jednom noćnom izlasku njezina se sestra odlučuje sjesti u automobil s dva nepoznata muškarca s kojima je popila nekoliko pića u baru. Iako je razborita, pametna i mudra Raven pokušava je odgovoriti od toga, no kada shvati da u tome neće uspjeti i ona im se pridružuje, nadajući se da njih dvije neće završiti kao bijelo roblje. Ali sudbina koja ih je zadesila je puni gora od toga – odvezene su radni logor u Alpima u kojem se pakira i distribuira kokain. Melanie se nekako prepušta sudbini, slaba kakva je, no Raven odmah počinje planirati njihov bijeg, unatoč činjenici da nema pojma gdje se nalaze, da su očito okružene nemilosrdnom prirodom, da je zima, te da su njihovi stražari spremni ubiti ih i za najmanji neposluh – jer svakoga tjedna jedna žena bude brutalno ubijena za primjer drugima, makar samo radi toga jer je toliko oslabila da više ne može raditi.
No, psihologija njihovih otmičara je fantastična – poslušnost i radišnost se nagrađuje, pa tako žene koje odlično rade i ne prave probleme imaju privilegije kao što su bolji smještaj, knjige, televizor, kozmetiku, slatkiše itd. Druge žene koje tamo upoznaje savjetuju Raven da se pomiri sa svojom sudbinom, ali to nije u njezinoj prirodi, ona je odlučna da će izvući i sebe i svoju sestru iz ovog mjesta, a onda se vratiti i po sve ostale zatočenice.
Tu na scenu stupa on – njezin stražar i tamničar.
Odmah je jasno da je on drugačiji od drugih, da nije toliko hladan i okrutan, a i on odmah primjećuje da je Raven posve drugačija od drugih žena koje inače dolaze na ovo mjesto – kasnije saznaje da je dovedena neplanski, jer otmičari inače biraju submisivnije i podložnije žene. To ga zaintrigira, pa počinje razgovarati s njom, i malo po malo se truditi pomoći joj da izdrži sve nedaće koje će je zadesiti zbog ponosa i tvrdoglavosti. Postaje njezin junak, iako je i dalje očito negativac – jer hello, on je visokorangirani stražar u radnom logoru kokaina, pa iako ga Raven nije nikada vidjela da osobno čini nešto nažao bilo kojoj drugoj ženi, isto tako je gledala kako bezizražajno promatra sva ta smaknuća i ne čini ništa. No, iz nekog razloga se zauzima za nju, od prvog dana.
Tu dolazim do problematičnog dijela. Jasno je da će se između ovo dvoje javiti osjećaji, te da će u konačnici završiti u krevetu. Klasični štokholmski sindrom, rekla bih ja, no autorica je prikazala ovu sponu kao nešto romantično, pa iako Magnus nije junak, ne možemo ga nazvati ni zlikovcem jer iz ovog prvog dijela ne saznajemo puno toga o njemu, iako je natuknuto da će se kasnije pojaviti opravdanje za sve što on čini za ovu logorsku operaciju. Meni osobno nekako ne sjeda to zaljubljivanje u otmičara/stražara, no autorica je to vrlo vješto odradila, pa priča donekle čak i pije vodu, moram to priznati, koliko god zbog toga ja negodovala.
Stil pisanja je prozračan i lagan, pa iako je štivo prilično emotivno, nije zamorno i iscrpljujuće, već se zaista brzo čita, a odlično i drži pažnju čitatelja cijelo vrijeme. Iako nisam bila sigurna hoću li nastaviti čitati i ostale nastavke, moram reći da sam zaintrigirana, te da definitivno moram saznati kako priča ide dalje, i hoće li se Magnus kao lik u mojim očima moći iskupiti, te hoće li zaslužiti oprost za to u čemu je sudjelovao.
Nema mi druge, nego baciti se na idući nastavak!