Iako smo debelo zagazili u 21. stoljeće još uvijek vlada uvjerenje da je svako iskazivanje emocija kod muškaraca znak slabosti. Još uvijek čujete roditelje kako muškoj djeci govore da ne kmeče, ne cendraju, ne cvile, ne plaču „kao curice“ – jer samo ženska djeca imaju pravo na takve odljeve osjećaja. No svi će se psiholozi složiti da zatomljavanje emocija bilo koje vrste nije dobro, kako za jedan, tako i za drugi spol.

U vremenu u kojem se i dalje očekuje da su muškarci oličenje čiste snage, što  fizičke, što emotivne, stiže nam autor koji svojim pisanjem pokazuje da je upravo ranjivost kod muškaraca odraz nevjerojatne emotivne zrelosti. Suvremenom muškarcu definitivno nije lako, no mnogi se o tome libe pisati, jer i dalje vlada uvriježeno mišljenje kako je ženama svejedno još teže jer i dalje živimo u „muškom društvu“, no ova nas knjiga podsjeća na to da i muškarci imaju osjećaje, da vole, da pate, da se zapravo nose s jednim širokom spektrom emocija i to najčešće sami, ili uz podršku svega par bliskih osoba.

Živimo u vremenu u kojem se na žalost feminizam poistovjećuje u nekim sferama kao netrpeljivost prema muškarcima, gdje se muškarce krivi za apsolutno sve loše što se ženama događa (iako ću ja opet izreći da u svom 48-godišnjem životu najveća zla koja sam doživjela dogodila su se upravo zbog žena, a ne zbog muškaraca), te se muškarce krivo navodi da opet ne pokazuju tu svoju nježniju, osjećajnu stranu.

Rastrzani između uvriježenih vjerovanja i svojih osobnih previranja, današnji su muškarci nerijetko zbunjeni, pa više ni sami ne znaju što moderne žene od njih očekuju, niti kako da se ponašaju – teško je biti svoj, kada si bombardiran s toliko oprečnih poruka koje današnje društvo odašilje, i izuzetno mi je drago da je netko svojim književnim djelom ukazao baš na tu problematiku današnjeg društva – jer svi govorimo o tome kako je teško mladima, ovima, onima, no kao da se svi nekako libimo reći naglas kako ni muškarcima danas nije jednostavno.

Ova nam zbirka proze i poezije govori kako su sve emocije zdrave, te kako bismo, neovisno o spolu, trebali dopustiti sebi da ih osjećajmo u svoj svojoj potpunosti, ne sprečavajući niti jednu od njih da prolazi kroz nas. Plakanje je izražavanje snažnih emocija, i ne plače se samo zbog tuge, već i zbog razočarenja, ljutnje, gubitka, bijesna, nemoći, no naravno tu su i svima poznate suze radosnice.

I muškarci plaču – snažna je to poruka već u samom naslovu, za koju se iskreno nadam da će je čuti što više ljudi, muškaraca ili i žena. Jer ovo nije samo štivo namijenjeno muškarcima, ja sam ga doživjela i kao poruku ženama, kao poticaj i pokušaj podizanja svijesti o tome da muškarci nisu lišeni emocija, kako to većina voli vjerovati, već da i u njima postoje emotivne dubine koje većina strahuje istražiti.

Od mene sve preporuke!