Pisanje Martine Duvnjak jednostavno obožavam. Ona je jedna od rijetkih autorica koja je u svakoj svojoj knjizi autentična sebi, a opet u svakoj napravi zdravi odmak i ponudi nam nešto drugačije, pa je svaka njezina priča posebna i vrlo često iznenađujuća. Tako je bio i slučaj s ovom – iako sam znala da se radi o ljubavnom romanu, točnije sportskoj romansi, nisam uopće mogla predvidjeti obrate koje nam je Martina ovdje ‘servirala’, a koji su me ugodno iznenadili, te lijepo začinili priču baš pravom i savršeno pogođenom dozom dramatike. Onako, da te drži prikovanom za čitanje, da ne možeš prestati, i da se poželiš vratiti odmah na početak jednom je priča došla do kraja. Sve su mi njezine priče takve – poželim da imaju nastavak, poželim da nisu još gotove, poželim da mogu čitati još. Forma koje se ona često drži mi je savršena – njezine priče nisu ni preduge ni prekratke, taman za pročitati u jednom danu, najčešće i u ‘jednom dahu’, a njezin osebujni i već tako prepoznatljivi stil izražavanja nevjerojatno godi u toj svojoj jednostavnosti i nepretencioznosti, pa sam sigurna da njene priče može zavoljeti zaista široka publika. Duboke emocije koje njezine priče uvijek izazivaju u meni su dakako dobrodošao bonus, jer ako toga nema, to za mene nije kvalitetno napisana ljubavna priča, a senzualnosti i strasti naravno da ne nedostaje, pa ljubitelji ovog žanra zaista trebaju dati šansu ovoj domaćoj autorici, ako je nekim čudom do sada još nisu čitali. Ono što mi se možda najviše sviđa kod Martine je to što ona piše o domaćim likovima, pa ni djeluju zaista stvarno, stoga se je iznimno lako uživjeti u svaku njezinu priču, i saživjeti se s njom s nevjerojatnom lakoćom. Neopterećena s previše opisa i detalja, fokusirana na emocije i unutarnje borbe likova koji pronalaze sebe kroz pravu ljubav, ova mi je Martinina priča bila prava pravcata poslastica i uvijek joj se rado vraćam kada mi treba doza onoga što samo Martina nudi – nevjerojatno savršen spoj ljubavi, drame, senzualnosti, strasti, a sve to upakirano u predivne i životopisne likove koji su kreirani s takvom divnom preciznošću, da se doima kao da su i ovdje (kao u nekim njezinim drugim pričama) temeljene na stvarnim osobama koje ona jako dobro poznaje.
Za one koji ne čitaju sinopsise, ovo je ljubavna priča o vaterpolistu i krojačici, u kojoj se naizgled dva nespojiva karaktera pronalaze u vrtlogu strasti koja im mijenja percepciju života, te upoznaje s valovima do sada nedoživljenih emocija, koje će ih oboje pomesti s nogu. Unatoč razlikama i preprekama među njima, shvaćaju da ih ne veže samo snažna seksualna kemija, već da je to što se događa među njima ono pravo, ono što se događa samo jednom u životu, i za što se itekako vrijedi boriti, svim silama.
Moje najtoplije preporuke, za sve Martinine priče, pa tako i za ovu, sigurna sam da ćete se zaljubiti u njenog vaterpolistu, ali i u samozatajnu ali nipošto slabašnu krojačicu, ta da ćete kao i ja zaista uživati u razvijanju dubokih osjećaja između njih, naravno kroz valove strasti kakve samo Martina zna kreirati!