Kada sam čitala prvi dio ovog serijala, nešto mi je Duncan bio sumnjiv, ali sam zatomila te sumnje u sebi, misleći da sam to ja između redova iščitala nešto čega nema. Ni Eric mi nije nešto bio savršen, pa sam i tu imala podvojene osjećaje, a sad kad sam pročitala i drugi dio mogu samo reći – kapa volje autorici, jer zaista je zapetljala ovu priču do bola! No ovdje će više riječi biti o Ericu, Duncana ću obraditi u osvrtu na treći dio, koji sam naravno ODMAH morala početi čitati nakon što sam završila s ovim – svaka knjiga jednostavno vuče da idete dalje, tako da svjetujem da ih ne uzimate u ruke ako nemate vremena kvalitetno im se posvetiti, jer meni evo posao stoji, dok ja čitam, jer si jednostavno ne mogu pomoći.

Isprike mojoj obitelji koji jedu brze obroke i hodaju zgužvani okolo – ovisnost je to! ;D

U drugom dijelu me je ženski lik također oduševio. Cvijet iz kamena, nesretna Lorry, 28-godišnja spisateljica ljubavnih priča koju je otac zajedno s majkom doveo na prosjački štap, a onda i naprasito napustio, ostavljajući iza sebe gomilu dugova. Između ostalog, i kuća u kojoj majka i kći žive u kartaškoj je igri dopala u ruke Ericu Hunteru, koji tek na nagovor svog tajnika otvara oči i pristaje pomoći tim nesretnim ženama. Eric je i dalje opsjednut Ekatarinom, za koju smo uvjereni da živi sretnim bračnim životom, no on i dalje sanja dan kada će je ponovo vidjeti i ponovo je pokušati osvojiti. Te će mu planove pomrsiti prekrasna, pametna i odlučna Lorry, koja će mu pokloniti i svoje srce i svoje tijelo, ne tražeći isprve ništa zauzvrat od njega.

Lorry je pravi primjer neizrecive ženske snage. Život joj nije bio nimalo lak, no sačuvala je svoj vedar duh, ponos i snažan karakter, a to što se odlučila na nekonvencionalnu vezu s muškarcem za kojeg je znala da voli drugu samo dokazuje koliko su žene jači spol. Lorry je čak i upoznala Ekaterinu, te se i prema njoj ponijela s dostojanstvom vrijednim divljenja, što je osvojilo i samu kneginju Nariškinu odmah na prvu.

Lorry jednostavno morate voljeti, a to će shvatiti i Eric. Hoće li biti prekasno, neću vam odati, samo ću reći da me je autorica opet iznenadila napetošću ove povijesne romanse, te da obrate u priči uopće nisam mogla predvidjeti niti zamisliti. Svojim stilom pisanja ova autorica na nevjerojatan način drži pažnju čitatelja, a priča je taman te dužine da je stignete pročitati u jednom danu, čak i kada imate najviše obaveza i posla.

Mislim da ova priča savršeno odražava period u koji je smještena i vidi se da je autorica uložila puno truda u istraživanje, pazeći na svaki detalj, tako da apsolutno sve ima smisla i zaista je utemeljeno i potkrijepljeno ponuđenim objašnjenjima.

Ne trebam ni reći – od mene sve najtoplije preporuke!