Ilustracije: Tisja Kljaković Braić

Nakon napornog radnog dana, a već i pri kraju tjedna, baš mi je trebalo nekakvo osvježenje u smislu čitanja, pa sam posegnula za ovom svojom nedavnom akvizicijom, koja je strpljivo čekala svoj red. Volim neobične spojeve u knjigama, ali mislim da je ovo nešto najneobičnije što sam ja do sada doživjela – pet kratkih priča, uz predivne ilustracije, ali priče su napisane tako da ih mogu čitati i odrasli i djeca, a mogu ih čitati odrasli djeci, ali i djeca odraslima – nije li to nešto nevjerojatno fantastično, samo kad pomislite o tome? Ako ima još koja knjiga da sadrži sve ove elemente, molim da mi za nju napišete u komentar, jer mene je ova oduševila svojom originalnošću, u svim segmentima. Mogla bih je nazvati i slikovnicom za odrasle, ali bi isto tako mogla reći da je to zbirka priča, a zapravo je oboje, što me je na prvi pogled na nju i privuklo i nagnalo na kupnju – nije mi krivo, jer kupujem si obično samo knjige za koje sam sigurna da ću čitati više puta, a ova definitivno spada u tu kategoriju. Fantastično grafičko oblikovanje s velikim slovima, lepršav i lagan stil pripovijedanja u pričama, svakodnevne teme i na kraju nadasve zanimljive radnje svih pet priča čine čitanje brzim i jednostavnim, pa je knjiga idealna ako nemate puno vremena, kao ja danas, a ipak si želite dušu napuniti nečim kvalitetnim i lijepim – svaka od priča ima naime sretan kraj, a to je ono što nam je danas ja bih rekla svima najpotrebnije.

Ono što me je možda najviše oduševilo je to da svaka priča predstavlja jedan kraj Lijepe Naše, pa se u svakoj priči može pronaći autentičan govor, nešto od običaja i/ili kulture te specifičnosti podneblja u koje je radnja smještena, te tako svaka priča dobiva i odličan edukativan karakter. Ne trebam naglašavati da svaka sadrži predivne poruke, najglasnije od kojih su za mene bile upravo one koje najavljuje sam naslov knjige – odrasli su ponekad zaista blesavi i slijepi, i nerijetko im treba pomoć djece da spoznaju pravu istinu ili da shvate ono što im je cijelo vrijeme pred očima, ali obično to uzimaju zdravo za gotovo. Ljepota ovih priča za mene leži upravo u tome, pouci da bi odrasli češće trebali slušati djecu, a ne obrnuto, jer dječja su srca otvorenija i iskrenija, a glave zasigurno bistrije i neopterećenije od naših, te nije za začuditi se da su upravo djeca u ovim pričama ona koja dovode do tog sretnog završetka koji sam već napisala da svaka priča ima. Malo je reći da je ovo jedna genijalna knjiga, osebujna i fantastična na najljepši mogući način, žao mi je samo što je tako kratka, iskreno se nadam da su u planu nekakvi nastavci, jer ovo bi bio jedan prekrasan serijal, za koji čvrsto vjerujem da bi trebao biti lektira u svim osnovnim školama. Od mene ima sve preporuke!