Ovo nas remek djelo suvremene hrvatske književnosti vodi period naše povijesti za koji sam sigurna da je svatko od nas drugačije doživio. Godine su to pada Berlinskog zida, urušavanja Jugoslavije, rađanje današnje Hrvatske, doba u kojem autor zorno prikazuje kako je cijena jedna generacija na pragu svoje mladosti izgubila ono najdragocjenije u tim političkim sukobima i previranjima.
S obzirom na to da sam u vrijeme u koje je autor smjestio svoj roman i sama bila u približnim godinama kao i njegov glavni protagonist (doduše bila sam malo mlađa i malo naivnija) gotovo sam se u potpunosti mogla poistovjetiti s njim. Živo se sjećam tog perioda svog života, iako su mi neki drugi mutni i kao kroz maglu povremeno proviruju u moju svijest, no fascinantno je kako pamtimo glazbu, stihove, književna djela – sve ono što nas je tada držalo što dalje od grozomorne stvarnosti i straha od neizvjesne budućnosti. Sjećam se točno što sam pjevušila, koje sam naslove iščitavala i više puta, kakvu smo odjeću nosili, što smo jeli, i oko čega smo se prepirali mi mladi, sve dok nam odrasli nisu nametnuli novo doba te nas ušutkali na jedan duži period.
Autor savršeno opisuje kako politička situacija koja nam je tada svima visila nad glavom baca u drugi ili treći plan prve zaljubljenosti, prva seksualna iskustva, i sve druge prve stvari koje mladi proživljavaju u tim godinama, koje su itekako formativne, te koje će nas oblikovati u ljude koji smo danas. Zatvaranje tvornica, gubitak posla i financijske sigurnosti naših roditelja, nerazumijevanje onoga što nam se događa, nemogućnost prihvaćanja promjena koje su neminovne, pokušavanje snalaženja u vrtlogu emocija, naglo i nametnuo odrastanje i sazrijevanje, ukradena mladost koja je trebala biti proživljena na koncertima, druženjima, tulumima, izletima, putovanjima, sklapanjima novih prijateljstava i veza. Ali ne, odjednom su tu podjele na ove i one, odjednom trebamo mrziti nekoga jer je ovo ili ono, prišivanje etiketa koje su nebitne jer svi smo mi na kraju krajeva samo ljudi. No umjesto filozofijom, glazbom i umjetnošću, glavni se protagonist ove zaista autentične priče odjednom bavi problemima nacionalizma i kapitalizma, pokušava istovremeno razriješiti svoj odnos s curom u koju je zaljubljen, ali i shvatiti te hvatati korak sa svijetom koji se tako naglo mijenja.
Zaista genijalno napisan roman, stil pripovijedanja je lagan i prozračan, neopterećen teškim izrazima, nije previše politički obojen, a nije ni deprimirajući. Prožet je britkim humorom, prepun zanimljivih i jako autentičnih dijaloga, te savršeno prikazuje tu generaciju koja je danas mojih godina ili malo starija od mene, koja je u tim turbulentnim vremenima samo htjela zabaviti se i družiti se sa svojim prijateljima, neovisno o tome koje su vjere ili nacionalnosti oni bili.
Knjiga je prepuna dubokih misli, fantastičnih citata, te promišljanja i zaključaka samog autora, što mi se zaista jako svidjelo, pa sam sigurna da će svima koji spadaju u ovu generaciju ovaj romani itekako dobro ‘sjesti’. Preporučujem ga i mlađima naravno, i onima koji u to doba možda još nisu bili ni rođeni, jer isto sam tako sigurna da bi im bilo zanimljivo usporediti svoju mladost s onom koju smo mi proživjeli tih godina.
Majstorski napisano štivo, žao mi je što ga nisam ranije pročitala!