Simpatičan roman koji vjerujem da nisam uspjela posve shvatiti jer je malo ispred moje generacije, u smislu da spominje period i glazbene hitove kojima ja nisam bila izložena, no svejedno mi se baš svidio i bilo mi je gušt pročitati ga.
Roman se sastoji od četiri priče koje sve povezuje jedan lik – legendarni Bremza, kojeg nam opisuje jedan od njegovih prijatelja u Ich-formi. Prva priča započinje Bremzinom operacijom glave, nakon čega mu prijatelji dokaze u bolnicu u posjete, putem naravno prepričavajući svoje doživljaje s Bremzom. Neću reći „tračeve“ jer muška je to ekipa, no autor nam na zaista humorističan način daje uvid u stanje svijesti cijene jedne generacije muškaraca u četrdesetim godinama, koji su u onoj fazi kada promišljaju o tome što su napravili sa svojim životima. Uz pivo i kojekakve igre naravno, od sporta do klađenja, sve dobro začinjeno glazbom i sjećanjima na mlađe dane kada je sve bilo daleko jednostavnije. U drugoj se pak priči radi o Bremzinom pogrebu, pa shvaćamo da jadnik ipak nije doživio oporavak nakon operacije, te se vodi rasprava o tome koje bi hitove omiljeni pokojnik htio da mu se puštaju na sprovodu, što čak rezultirala ubacivanjem njegovih gramofonskih ploča u raku, čin koji će jedan od njegovih prijatelja pod gasom naravno požaliti. Tek kasnije će se ispostaviti da se Bremza ekipi žalio na glavobolje, te da su mu prijatelji posumnjali na tumor na mozgu, što je ovaj tipično muški dobacio, a sve su dobro zalili pivom i novim tračevima o susjedima iz naselja.
Roman je dakako prikaz suvremene hrvatske proze, realno, iskreno i životopisno nas vraća u prošlost, te obrađuje bezvremenske teme koje se temelje na prijateljstvu, odanosti, surovosti i nepredvidljivosti života, u kojemu treba uživat živeći svaki dan kao da je posljednji, praštajući onima koji su nas povrijedili (ali ne bez odmazde!), te prihvaćajući stvari koje ne možemo promijeniti i na koje ne možemo utjecati sa zdravom dozom humora.
Vjerujem da će ga bolje primiti muška nego ženska publika, no meni je svakako bio itekako zanimljiv, ali dobro, već znate da ja zaista volim čitati (gotovo) sve što mi dopadne pod ruke, od starijeg do novijeg, od ovog do onog žanra, a Tribuson me je kao autor već bio oduševio, tako da nisam htjela propustiti uroniti i u ovu njegovu prozu.
Znam da je roman malo stariji, ali mislim da vrijedi truda nabaviti ga i pročitati. Od mene sve preporuke!