Znate šta? Ja se malo mučim s ovom knjigom.
Znam, ne događa mi se to baš često, zapravo gotovo uopće ne, ali evo – ova mi nekako ne drži pažnju. Već ju dugo želim pročitati i ako sam dobro zapamtila svi su na nju imali jako dobre reakcije i jedno je vrijeme internet bio preplavljen pozitivnim recenzijama na ovu knjigu, pa sam baš bila uzbuđena uzeti ju u ruke (eh ta moja očekivanja!). I vjerovala sam da sadrži sve što ja volim – knjižnice obožavam, more obožavam, o knjigama sam ovisna, a naslovnica obećava vedro i opuštajuće štivo, s malom naznakom romantike. Barem se meni tako činila naslovnica – vrlo je ‘pozivajuća’, baš mami na čitanje.
No onda kada sam krenula, moj je početni entuzijazam vrlo brzo splasnuo. Čak i počinje zanimljivo – u mali gradić na obali doseljava se muškarac imenom Tom koji bježi od užurbanog i stresnog života u Londonu, a iznajmljuje kuću od Beth, koja živi sa svojom unukom Lil koja nije progovorila riječ otkako su joj stradali roditelji. Beth i Lil vode knjižaru u tom gradiću, a ujedno i knjiški klub. Okej, su sam se bila zainteresirala za radnju, ali kako sam čitala dalje, to mi je sve teže bilo držati pažnju i nekako sam se morala tjerati da čitam. Nisam se uspjela povezati s likovima jer mi je pripovijedanje priče pomalo bezlično – fali mi emocija koje ja obožavam osjetiti dok čitam, što je u neku ruku čudno jer očito je da tragična nesreća ostavila duboki trag ne samo na Lil nego i na cijeli gradić, i čini se da svaki od likova pokušava ‘izliječiti’ neke svoje zaostale traume iz prošlosti.
Neću vas lagati, štivo nije loše i opuštajuće je, ne trebate o njemu previše razmišljati, ali velika je vjerojatnost da nećete mahnito okretati stranice ove knjige jer umirete od znatiželje da saznate što će se iduće dogoditi – barem se to meni nije dogodilo.
Ne mogu reći da mi je radnja dosadna ili razvučena, ali sve mi je nekako ostalo na površini, nedostaje mi dubine u priči, iako moram reći da je nekako realna – možda je to i bio problem kod mene, priča je dosta realna, nekako previše životna možda, a ja sam očekivala nešto sasvim drugo…
Voljela bih čuti vaše dojmove – pri kraju sam i dovršit ću je danas, ali iskreno jedva čekam da uzmem u ruke nešto puno uzbudljivije.