Ponekad se pitam postoji li nešto o ljubavi što do sada ja nisam pročitala. Nešto novo, drugačije, do sada neizrečeno, riječima neopisano. A onda u moj život uđe ova nevjerojatna zbirka posvećena tom uzvišenom osjećaju koji je za mene početak i kraj svijeta i svemira, alfa i omega svega i svačega, beskonačnost našega postojanja samo u toj jednoj riječi – ljubav.

Možda je riječ jedna, no emocija je sama po sebi nevjerojatno kompleksna i duboko sam uvjerena da koliko je različitih ljudi na planeti, toliko je i vrsti ljubavi.

A ova se zbirka upravo tome bavi, ljubavi u svim mogućim oblicima izričajima. Ona slavi ljubav na sve moguće načine, posvećena je ljubavi, iskazuje ljubav i stoga će meni uvijek biti jedna od najdražih zbirki poezije koje sam do sada imala prilike čitati.

Ona smiono postavlja pitanje što je to ljubav, istovremeno nudeći neke svoje odgovore na to, vjerujem univerzalno pitanje, potičući čitatelja da i sam ponudi neke svoje misli na dlanu, da zaroni u stihove o ljubavi kao grlom u jagode, jer drugačije se s ljubavi ne može – ili do kraja, ili nikako. Možda joj kao ljudska bića robujemo, možda ona vlada nama i svijetom, no svi koji pročitamo ovu zbirku ćemo se složiti da jače emocije i uzvišenijeg osjećaja od ljubavi nema, te joj se stoga mi koji smo je doživjeli u svoj svojoj veličini i ne možemo drugo nego samo joj se iskreno i duboko klanjati.

Ono što me je najviše oduševilo ovdje je tvrdnja da smo svi mi ljubav. Ona je u svima nama. Doduše, treba je znati pronaći u sebi i prepoznati je u drugima, no to što je možda našem oku nevidljiva ne znači da je nema, da nije prisutna. Ljubav je, kako autorica kaže, svuda oko nas, u pjesmi, u slici, u poetskom izričaju, samo je treba naučiti vidjeti i cijeniti, jer danas smo svi ja bih rekla gladni upravo ljubavi. Bratske, prijateljske, roditeljske, majčinske, romantične – treba nam ljubavi u neograničenim količinama, zato sam presretna što nam je ova autorica poklonila upravo pravu i čistu ljubav ovom svojom zbirkom.

Jer ako ne vjerujemo u ljubav, u što se onda danas uopće isplati vjerovati?

Kako ova plodna pjesnikinja kaže – neka nas ova zbirka sve odjene u halje ljubavi, neka nas ogrne njome kao da je najmekša dekica, ona koja će nas grijati u dugim zimskim noćima. Napojimo se kroz ove stihove ljubavlju tako da više ne žeđamo za njome, podsjećajući se kroz njih da je duša puna ljubavi jedina ispunjena i sretna. Sanjajmo o ljubavi zajedno, jer svi se mi nalazimo ispod istog neba, u svima nama kuca isto čeznutljivo srce i potreba za ljubavi nam je svima u njega utkana.

Maestralna zbirka, snažna i moćna u svakom svom retku, prepuna poruka koje bi svaki čovjek trebao pročitati, a onda i živjeti u skladu s njima.

Hvala ti, draga Ankice, na još jednoj nevjerojatnoj zbirci poezije posvećene ljubavi.

Ljubav i samo ljubav, uvijek i zauvijek!