Jako volim pisanje ove spisateljice, te već unaprijed znam kakva me divna i opuštajuća poslastica čeka iza korica svake njezine knjige, pa svaku novu čuvam kao sa nekakve posebne prigode. Moram reći kako je Nena Filipović jedna od rijetkih dana domaće regionalne scene, kako po pisanju, stilu izražavanja, tako i po tematici koju stavlja u sve svoje priče. Za one koji ne znaju, iza njezinih se korica nalaze ni malo površni, no uistinu slatki ljubići, nekako uvijek životno-realni, uvijek puni likova koji se doimaju kao stvarni.
Nije bilo drugačije ni u ovome. Već sama naslovnica asocira na liječnike, na koje sam oduvijek bila slaba, u smislu, dajte mi serije iz žanra „medical drama“, začinjene s malo ljubavi i senzualnosti, i ja presretna. Tako da sam već iz objave ovih korica znala da će mi se priča svidjeti, no Nena me je svejedno uspjela ugodno iznenaditi. Njezina glavna junakinja Dejana je estetski kirurg, koja se odlučuje vratiti iz daleke Amerike u svoj rodni grad te učiniti nešto po pitanju izuzetno lošeg stanja bolnice u kojoj je nedavno rodila njezina prijateljica. S obzirom na to da se bavi granom medicine koja inače donosi dobre prihode bolnicama na zapadu, Dejana je osmislila genijalan model unaprjeđenja prema kojem se sredstva koja će estetska kirurgija zaraditi biti prenamijenjena za obnovu drugih odjela u bolnici, počevši od ginekologije. Naravno, ona nije odabrala upravo ovu specijalizaciju kako bi pomagala ljudima da postanu umjetne, voštane verzije sebe, već zbog svog onih kojma je takav tip operacija uistinu potreban za bolji i kvalitetniji život, pa se nimalo ne libi odbiti one za koje zna da im takva operacije nije nužna. S obzirom na to da mora usko surađivati s drugim odjelima, Dejana ubrzo upoznaje genijalnu ekipicu doktora koji se humorom bore protiv stresa i svakodnevnih izazova koje njihova struka nosi sa sobom – i ovdje moram čestitati autorici na svim slojevima koje je uspjela izgraditi u ovom kratkom ali slatkom romanu. Meni kratkom, no to samo znači da sam ga prebrzo završila, nikako da je nešto ostalo i nedorečeno – cijela je priča savršeno zaokružena i završena na najbolji mogući način, no ne mogu suspregnuti čežnju da od ovoga nastane cijeli jedan serijal, mislim da bi Nena to odradila bez premca.
Glavni muški lik je zaista nešto posebno, zaljubljujete se u njega odmah na prvu, te se povezujete s njim instantno, a takve muške likove samo ova autorica zna kreirati – ima nešto u njima što ih ne čini samo privlačnima, već i pravom gospodom, ono što ja nazivam muškarcima u pravom smislu riječi, onima koje poštujemo, a ne samo volimo, a na tome joj također želim čestitati ali i zahvaliti.
Mnogo je toga za što bih zahvalila ovoj autorici – ovim je romanom podigla svijest o stanju zdravstvene skrbi u regiji, te o stanju rekla bih mnogih odjela na mnogim bolnicama, ne samo kod nas, nego i u drugim državama svijeta, te pokazala na primjeru svoje glavne protagonistice kako samo jedna osoba može promijeniti stvari na bolje, ako to dovoljno jako želi. Naravno, uz podršku kolega koji je neće doživljavati kao prijetnju, već primiti kao dio tima, kako je to ona pomalo utopijski opisala u ovoj svojoj priči.
Ukratko dakle, savršenstvo od romana. Brzo se čita, jednostavno napisano, a uistinu mnogo toga je rečeno. Bravo, još jednom, zaista sam uživala čitajući ga. Od mene sve najtoplije preporuke!