Moram odmah na početku recenzije izraziti svoje duboko poštovanje prema ovoj autorici. To je moje poštovanje zaslužila u prvom redu pišući o glavnim junakinjama koje djeluju u STEM području (da ne morate guglati, evo objašnjenja što je STEM: Pojam dolazi iz engleskog jezika, a zapravo je akronim satkan od početnih slova četiriju područja – science, technology, engineering i mathematics). Samim time, njezine su junakinje snažne, odlučne i izrazito inteligente mlade žene, koje se bore da ostvare karijeru u znanosti koja je na žalost i dalje većinom muško polje djelovanja – na što ona svojim romanima ukazuje.

Nije ovo, dakle, obična ljubavna priča koju ćete progutati i zaboraviti, već je to dubok i slojevit roman, koji savršeno prikazuje period u kojem je nastao, te društvene prilike koje su utjecale i na psihološki razvoj autoričinih likova, koji je nadasve zanimljiv. Oni naime nisu savršeni, iako su znanstvenici, već su itekako ljudi od krvi i mesa, sa svojim manama i slabostima, a ono što mi se također jako sviđa je da tijekom pronalaska ljubavi sazrijevaju i mijenjaju se uz podršku svojih partnera.

U ovoj priči imamo glavnu protagonisticu koja je navikla svima udovoljavati, pa je svoj karakter i ponašanje cijeli svoj život prilagođavala sugovornicima, suradnicima, prijateljima i obitelji, te je čak razvila i odličnu metodu prepoznavanja kakvu osobu oni pored sebe žele, kako bi se lakše oblikovala prema tom modelu. No onda upoznaje muškarca koji joj ne daje apsolutno nikakve „hintove“, što ju zbunjuje, jer ne zna što on želi ili očekuje od nje, pa se stoga ne zna kako ponašati u njegovom društvu. Biti svoja nije opcija za nju, jer ona zapravo nema pojma tko je i što želi, zna samo da ne želi više raditi kao asistentica u nastavi, već da se kao teoretičarka fizike želi baviti istraživanjem, što bi joj omogućilo bolje plaćeni posao i zdravstveno osiguranje (naša junakinja ima dijabetes tipa 1).

Također je važno reći da autorica gradi postepeno odnos među likovima, koji se kroz roman prvo upoznaju, stječu međusobno povjerenje, razgovaraju, pokušavaju shvatiti jedno drugo, pa ovakva vrsta „ljubića“ zapravo promiče poštovanje prema ženama, jer glavni muški lik odgađa svoje zadovoljstvo radi njezinog, u svim segmentima njihovog odnosa, ne samo onog tjelesnog, do kojeg će doći tek pred kraj priče. E, to je to poštovanje koje sam naglasila da osjećam prema autorici – jer osim što se bavi ozbiljnim društvenim temama, ona nam u svojim STEM romansama (da da, ona je kreirala posve jedan novi žanr ljubavnih romana!) šalje poruku da ne pristajemo na ništa manje od POŠTOVANJA koje kao žene zaslužujemo, na svim područjima. Čak je kao motiv ubacila i žensku solidarnost, što me je također oduševilo, a čega danas isto ima sve manje i manje.

Da skratim – ovaj me je roman oduševio, raznježio, rasplakao, razgalio, usrećio…

Obožavanje, do beskonačnosti, i jedvačekanje idućeg!