Ovo je definitivno jedna od najljepših knjiga koje sam pročitala u svom životu, i odmah ću je na početku ovog osvrta preporučiti svima. Ali zaista svima. Nevjerojatna je to priča koja neće ostaviti nikoga ravnodušnim, a koja će svakoga od nas baciti u duboka razmišljanja, te ostaviti dubok trag nakon čitanja – jednostavno je nezaboravna, vjerujete mi na riječ.

Priča je to o ženi koje je voljela dva puta, duboko, svim srcem i svom dušom. Prvi put je dala svoje srce kao tinejdžerica i za tog se muškarca i udala. Bili su sretni, mladi, nesputani, živjeli su pomalo nomadskim životom, putovali, obišli sve kontinente, utaživali svoju glad za novim iskustvima i istraživanjem našeg velebnog svijeta. A onda je on na svom zadnjem putovanju nestao. Svi su vjerovali da je kao i ostatak posade mrtav, pa Emma nema izbora, i ona počinje oplakivati svoju srodnu dušu, uvjerena da je i njezin život bez njega gotov. Ne pronalazi smisao više u ničemu, upada u duboku depresiju, ima osjećaj da ludi, no utjehu u konačnici ipak potraži u svojoj obitelji, koja spremno dočeka njezin povratak u mali gradić gdje joj roditelji vode lokalnu knjižaru. Sestra joj je trudna, pa više ne može tamo raditi, pa se Emma odlučuje na ono što je prije smatrala nemogućim – preuzeti knjižaru od roditelja i voditi jedan smireni, običan život u tom malenim gradiću gdje manje-više svatko svakog zna. Dvije godine kasnije, susreće simpatiju iz srednje škole i odlučuje se da je spremna krenuti dalje. Usamljena je, osjeća da bi mogla nekoga ponovo voljeti, mlada je i iako nije do kraja preboljela smrt svog supruga, i iako je uvjerena da će dio nje uvijek voljeti i njega, odlučuje se dati šansu novoj ljubavi. Sam je sve što Jesse nije nikad bio, i ona ne samo da pronalazi utjehu u njemu, već mu iskreno poklanja svoje srce, i počinje graditi život s njim, nakon godinu dana viđanja počinju živjeti zajedno, spremni na sljedeći korak – brak. A onda se cijeli Emmin svijet urušava, jer prima poziv kojeg je prije tri godine očekivala i kojemu se svesrdno nadala – Jesse je živ. Preživio je, vraća se kući. Njen suprug, kojeg je oplakala i preboljela, spašen je nakon tri godine s otoka gdje je jedva preživljavao, i vraća se kući – njoj. I očekuje da oni samo nastave tako gdje su stali. Za Emmu, to je novi nivo pakla – rastrzana je između dvije ljubavi, dva muškarca koje voli, i koji obojica svim srcem vole nju i ona sada mora odabrati jednog od njih dvojice.

Knjiga je zaista emotivna, prepuna je i napetih, i divnih, i tužnih i bolnih ali i sretnih trenutaka. Do samog kraja se ne zna kako će završiti, tako da je nemoguće ispustiti je iz ruku jednom kada je krenete čitati. Potpuno je drugačija od prijašnjih knjiga ove autorice, i meni je to njezina do sada najbolja koju sam čitala – ovo je tip knjiga kakve obožavam, emotivno me rastave pa sastave, knjiga koja na svakoj stranici pršti od emocija koje su opisane nevjerojatnim stilom i vještinom koja me je uistinu impresionirala.

Ovo je tip knjige koju ću ja čitati opet, više puta, tako da nepotrebno je reći – morate je pročitati, jednostavno morate!