Ne mogu vam opisati kako mi je ova knjiga sjela – pomalo sam u fazi kada kao i glavnoj junakinji priče treba bijeg od svega, a Provansa, makar u u knjizi, mi je oduvijek bilo mjesto za koje sam duboko uvjerena da bih obožavala da ga posjetim zaista jednom i uživo.

Ava radi posao koji je ne zadovoljava, brak joj se raspada, s kćerkom ima kompliciran odnos, a osim što je vara, Ava saznaje da ih je njen muž uvalio u dugove preko grla, zbog čega će izgubiti kuću u kojoj žive. Eh sad, tu upada jedan klišej – ona dobiva pismo od pokojnog djeda iz Francuske, koji je preminuo i ostavio joj svoj vinograd u naslijeđe. Ava je kao mala provodila ljeta tamo s majkom, no zadnje čega se sjeća je majčine ružne svađe s djedom, nakon koje se gubi svaki kontakt s njime, pa Ava nikada nije saznala zašto su se djed i majka otuđili. Brak njezinih roditelja nije bio idealan, toliko se sjeća, no sada kad joj se cijeli život raspada, prijateljica ju nagovara da otputuje u Provansu, barem provesti neko vrijeme na mjestu za koje je vežu lijepe uspomene iz djetinjstva, no kada stigne tamo vidi da je sve u raspadu – kao i njezin život.

Dok njen muž već živi sa svojom ljubavnicom, a kćer je mrzi jer je okrivljuje za otuđenje s ocem i gubitak doma, Ava se hrabro odlučuje spasiti djedovo naslijeđe, vinograd i kuću koja se nikako ne može nazvati dvorcem, a upušta se i u nevjerojatni avanturu uzgajanja grožđa te kreiranja djedovog poznatog i višestruko nagrađivanog roséa. Uz to, upoznaje zgodnog mlađeg muškarca, upada u spletke s moćnim rivalom, i saznaje veliku obiteljsku tajnu…

Istina, ima malo klišeja, neke su ideje iz priče kao već viđene, ali meni je knjiga bila fantastična. Sadrži sve što treba da zadrži pažnju čitatelja – realne životne situacije, zdravu dozu fikcije koja budi maštu, romantiku i ljubav, obiteljske vrijednosti, i na kraju krajeva – Provansu. Od mene sve preporuke, idealno štivo za bijeg od stvarnosti na par sati, ali i opuštanje uz čitanje.