Kratak ali fantastičan roman koji sam progutala, onako guštajući u njemu uz prvu jutarnju kavu. Ovaj me je autor već jednom oduševio svojim djelom, ali mislim da me je ovom knjigom „kupio“ za sva vremena. Obožavam romane koji su temeljeni na introspekciji, a s obzirom na to da je ovaj i autobiografski, osjećaj dubokog poštovanja je u meni narastao do te mjere da sada želim pročitati SVE što je ovaj čovjek napisao.
Naslovljen „Maratonac“ i ispričan iz perspektive lika koji trči maratone, ovaj je roman podijeljen na šest zona koje svaka ponaosob opisuju jednu etapu / vremensku cjelinu /dionicu maratona. A maraton ovdje nije samo trčanje, već autor uspoređuje to i s pisanjem romana, što meni, iako u životu nisam trčala ali jesam pisala, itekako ima smisla. Pa tako ove zone nazvane zona nepodnošljivosti, zona naizmjeničnog padanja i dizanja, zona privremenog samopouzdanja, zona prelamanja i na koncu zona ponovnog rađanja u kontekstu književnog stvaralaštva poprimaju sasvim drugi smisao – onaj s kojim će se poistovjetiti svi koji su ikada barem pokušali napisati nešto. No maraton se može shvatiti i kao sam život, koji je u prenesenom smislu uvijek trčanje, od nečega, prema nečemu, kroz nešto, a uspješno savladavanje prepreka, zahtjevnih uspona i ništa manje težih padina također možemo kao čitatelji protumačiti svatko na svoj način. A to čini ovaj roman nevjerojatno bliskim svima nama, čak i onima kojima, kao meni, nikada ne bi palo na pamet obuti tenisice i ići trčati. Dakako, to je također duboka i slojevita priča koja govori o ljudskim granicama, kako tjelesnim tako i umnim, te dokazuje da su te granice samo u nama samima, da ih sami određujemo, namećemo, ali isto tako po potrebi i rastežemo i pomjeramo, pobjeđujući sami sebe uvijek iznova. Jer realno gledano, cijeli se svoj život natječemo i prvom redu sami sa sobom, postavljajući sebi nekakve ciljeve i izazove, osjećajući se moćno i pobjednički kada ih ostvarimo. Za nekoga je to trčanje maratona, za nekoga je to napisati roman, a za druge to može biti sasvim nešto treće, i u tome leži ljepota ove neobične priče.
Stil pisanja je vrlo lagan i prozračan, a autor nas vodi na šest europskih maratona, opisujući svoja iskustva sa svima njima, od priprema, sudjelovanja do završetka i povratka kući nakon svakog od njih, a u svakome se koncentrira posebno na jednu prethodno spomenutu zonu – počevši tako od maratona na Plitvicama i zonom nepodnošljivosti, a završavajući s maratonom u Moskvi i zonom ponovnog rađanja.
Vrlo zorno su prikazani svi emotivni, umni i tjelesni napori koji su sastavni dio trčanja maratona (ali i pisanja!), pa tako prolazimo kroz cijeli ovaj proces od početka do kraja s autorom, gotovo kao da i sami s njim sudjelujemo u utrci života dok čitamo ovaj njegov roman.
Prepun divnih citata, misaonih ulomaka, mudrih izreka, i životnih istina, ovaj roman neće nikoga ostaviti ravnodušnim, pa ga stoga od srca preporučujem svima – zanimljivo, neobično, intimno, lijepo, toplo i inspirirajuće štivo, koje će vas povesti na jedno uistinu nezaboravno putovanje.
A tko zna, možda i inspirirati na neke osobne maratone.