Šta da kažem o Marini Vujčić, a da već nisam rekla? Divna je. Originalna. Obožavam ju. Svaka njena knjiga mi se strašno svidi, iako je svaka totalno i neočekivano drugačija. Žena je jednostavno – nadarena za pisanje, za pričanje priča, onih životnih, nas ‘malih’ i običnih ljudi.
U ovoj se njenoj knjizi priča vrti oko psihijatrice Laure, a svako poglavlje je dio njene životne priče, ili dio priče koje joj pričaju njeni pacijentici, npr. jedna mlada žena, koja dolazi zbog nemogućnosti nošenja sa tugom nakon smrti supruga kojeg je strašno voljela. Ona priča u ‘ja-formi’, dok Laurinu priču čitamo iz trećeg lica, pa je zanimljivo skakati iz poglavlja u poglavlje i ulaziti u drugi lik uvijek iznova -meni je to strašno zanimljivo, i majstorski napisano.
Marina Vujčić ovdje se dotiče ozbiljnih, dubokih tema – Laura je nezadovoljna svojim životom, svojim poslom, svojim odabirima. Ima supruga koji je dobar prema njoj, ali ga ne voli, ima dijete koje je usvojila, i s kojim isto nema nekakvih problema, ali isto ne osjeća neku preveliku privrženost, ima dobar, stabilan posao u kojem ne uživa – osjeća sveopće nezadovoljstvo i ima osjećaj da joj nešto nedostaje u životu. Depresivna je, i pije lijekove za depresiju, ali joj baš i ne pomažu – svjesna je kao liječnica da je to samo flaster, lijek rješava simptome, ali ne i uzrok depresije. Na kratko, rješenje svojih osjećaja vidi u preljubu – kada se kod nje u ordinaciji pojavi pacijent, mlađi od nje, i odmah iskaže interes za nju kao za ženu. Na trenutke priče Laurinih pacijenata isprepliću se sa njenom pričom, neki trenutci u pričama pacijenata podsjećaju na njene životne trenutke, neki imaju slične probleme/osjećaje/životne okolnosti a zapravo je svima zajedničko ovo – svi bi trebali početi ispočetka. Nekako je ta tema – počinjanje ispočetka – nešto što se kod Marine Vujčić ponavlja gotovo u svim njenim djelima, i svaki put je to fenomenalno prikazano, i svaki put je to utkano u njezina djela na drugačiji način.
Nije zabavno štivo, i neće vas razveseliti ili opustiti, ali meni je nešto predivno, baš sam uživala čitajući ovu knjigu, kao i svaku prijašnju od ove autorice. Navest će vas na razmišljanje, na proživljavanje onoga što proživljavaju njeni likovi – na ono što proživljavamo svi mi ja mislim u nekim trenutcima naših života, jer to je ono o čemu ona uvijek piše – njeni likovi su meni uvijek kao stvarni ljudi, ja ih teško doživljavam kao isključivi produkt njene mašte, jer su svi toliko realni, da imam dojam da ih dobro poznajem.
Sve preporuke od mene, kao i uvijek!