Ovu sam simpatičnu i dragu autoricu upoznala putem društvenih mreža, a njezinom me je pisanju privukla njezina odvažna ranjivost koja je danas tako rijetka i dragocjena, da me je pozitivno šokirala. U mailovima koje smo kratko razmjenjivale spoznala sam kako se radi o jednoj zaista tankoćutnoj i slojevitoj osobi, koja je topla, iskrena, nekako tiho snažna i moćna, bez potrebe za razmetanjem i naglašavanjem svojih mnogih vrlina – i to mi se kod nje jako svidjelo. A sve je te svoje neprocjenjivo divne kvalitete prenijela i na svoje pisanje.

O prva dva njezina romana nisam puno pisala, čitala sam ih u periodu kad nisam imala previše vremena i volje sjesti i natjerati se na tipkanje, pa sam tih dana samo guštala u čitanju bez grižnje savjesti, kratko preporučujući na blogu sve što mi je tada prolazilo kroz ruke. A onda je do mene došla ova treća knjiga i oblio me snažan val žaljenja što onim prethodnima nisam posvetila barem malo vremena i predstavila ih kako treba i kako one to zaslužuju.

Puno čitam domaće autore, i to već godinama, pa nisam očekivala da će se me Nastjino pisanje tako jako dojmiti. No ona se uvelike uzdiže od mnogih domaćih autora, em svojim odabirom tema i motiva koje obrađuje, em stilom pripovijedanja, za koji se nikako ne može reći da je uobičajen. Među glavnim i središnjim „likovima“ je uvijek obitelj, oko koje se kad malo razmislite, zaista sve u vašem životu vrti. Tu se rađate, ona vas oblikuje u ono što jeste danas, o njoj ovisite na mnogo način, čak i kada se osamostalite i zasnujete vlastitu. Obiteljski odnosi su važni, to su spone koje su neraskidive, i ne kaže se bez veze kako krv nije voda. Međutim, nisu sve obitelji iste, no svaka ima svoje probleme, uspone i padove, a ova je mlada autorica odlučila hrabro progovoriti u svojim autorskim djelima upravo o tome – kako se njezina obitelj nosi sa životom. Jer život je prepun svega – radosti, boli, gubitka, tuge, bolesti, pobjeda, poraza, dobitaka, drame, emocija… Ali ona to čini s takvom lakoćom, pa njezino štivo ne ispada naporno ili smarajuće, već naprotiv lagano i opuštajuće, čak i u konačnici pomalo smirujuće – odašiljući snažnu poruku kako nikome nije idealno, te kako se svi s nečim borimo.

Niste sami, poručuje nam svojim romanima Nastja Kulović, jer ovo što se vama događa, proživljavaju mnogi.

U njezinom trećem romanu vidimo sazrijevanje autorice, jer mali odmah od autobiografskog, no opet je odabrala obitelj kao okosnicu priče, koju nam ovaj put priča iz nekoliko perspektiva. Glavni su likovi žene, a svaka nam predstavlja svoju perspektivu na svoj način: baka koja slavi 60. rođendan govori nam u prvom licu, njezina kći nam se obraća putem pisma koje piše svojoj majci kao svojevrsnu čestitku, druga kći pokušava snimiti video pa nam se tu pojavljuje nepristrani pripovjedač u trećem licu, dok najmlađa, unuka snima glasovne poruke svom ocu, prepričavajući mu svojim, dječjim jezikom što se sve događa uoči priprema za bakin veliki rođendan. Tri generacije, četiri ženska lika, svaka sa svojim glasom – mene je to istinski oduševilo i knjigu sam progutala u nekoliko sati.

Ranjivost je snaga, rekla je jednom poznata motivacijska govornica Brene Brown, i u ranjivosti leži moć, a naša Nastja to svojim pisanjem dokazuje.

Od mene sve najiskrenije preporuke, za sva tri njezina romana!