Eh, što ti je žena, majka, kraljica – shvatiš njezinu vrijednost, tek kada je izgubiš. Ali doslovno! Ova neobična, ali predivna, dramatična, emotivna i nadasve nadahnjujuća i poučna priča govori upravo o tome koliko uzimamo zdravo za gotovo osobe koje se brinu za nas od našeg rođenja, pa sve do dana… kada jednostavno nestanu.
Ispričana iz više perspektiva i s više stilova pripovijedanja, što me je oduševilo, ova priča govori o ženi koja se udala mlada, te posvetila cijeli svoj život obitelji. Imala je težak život, obilježen teškim fizičkim radom, no njezinoj obitelji nikada ničega nije manjkalo, te je uspjela odškolovati svu svoju djecu, koji su sada odrasli i uspješni ljudi, koji naravno više ne žive s njom u njihovom obiteljskom domu. Majka je s ocem često odlazila u posjet djeci, pa je frapantno i šokantno da se tijekom jednog tog posjeta samo odvojila od oca na željezničkom kolodvoru i nestala. Naravno, kroz priču svi će kriviti upravo sebe za to što se dogodilo, a kako tjedni bez pronalaska izgubljene majke prolaze, tako na vidjelo polako izlazi sve što joj se događalo, a obitelj je na to godinama zatvarala oči.
Tvrdoglava, ponosna, izuzetno marljiva, i teško za povjerovati ali nepismena gospođa na pragu 70-ih imala je sve samo ne lijep život. Radila je u rižinim poljima, rađala djecu, brinula se za sve njih, provodila dane uglavnom u kuhinji pripremajući sve obroke i užine, sadila povrće kako bi obitelj imala što jesti, te iznalazila razno-razne načine da zaradi nešto prodajući ovo ili ono kako njezinoj djeci ništa ne bi manjkalo. Otac, muškarac koji ju je oženio jer mu je eto bilo vrijeme, a brak je bio ugovoren, najmanje je mario za nju, te ju je čak jednom prilikom i ostavio radi druge žene, samu s četvero njegove djece, da bi se par mjeseci kasnije vratio kao da ništa nije bilo, a ona ga je bez riječi pustila natrag u njihove živote. Blage naravi, tiha, povučena i iznimno radišna žena, zadržavala je u sebi toliko mnogo toga, da nakon njezina nestanka, kada obitelj počne pričati o njoj, svi shvate da je zapravo i nisu tako dobro poznavali. I svi nose dio krivnje zbog toga što joj se dogodilo.
Mislim da do sada nisam čitala knjigu koja tako dobro predstavlja korejsku kulturu, tako da me je iskreno zaista oduševila. No obiteljski odnosi kojima se ova knjiga bavi vjerujem da su univerzalni diljem cijeloga svijeta, a majka je svugdje majka, tako da što se toga tiče nema nekih razlika. Zorno prikazuje snagu jedne žene, koju je život izmoždio, ižvakao, iscijedio, istrošio jer nije poznavala ništa drugo nego isključivo nesebično davanje, uvijek misleći na sve samo ne na sebe, što ju je u konačnici i dovelo do toga da se jednostavno izgubi – u svakom smislu te riječi.
Unatoč tome što je tema ovoga romana tako ozbiljna, on se zaista brzo čita, te nevjerojatnom lakoćom drži pažnju čitatelja od početka do kraja, tjerajući nas da razmišljamo ne samo o vlastitim majkama, već i o prolaznosti i nestabilnosti života, podsjećajući nas koliko je bitno obraćati pozornost na one koji su nam najbliži i najdraži.
Meni se jako, jako, jako svidio, stoga od mene sve najtoplije preporuke!