Što je ovo i o kakvom je romanu riječ, nisam sigurna da ću uspjeti dobro objasniti. Dok sam ga čitala, imala sam dojam da ni sam autor ne zna u kojem će ga smjeru priča odvesti, pa je tako i čitatelje zbunjivao iz poglavlja u poglavlje, malo naginjući ljubiću, malo drami, da bi na kraju čak ubacio i elemente krimića. Osobno nisam fan takve mješavine, no priča mi je bila zanimljiva iz više razloga, tako da sam je s guštom ipak pročitala.

Što mi se svidjelo? Monika.

Nisam baš sigurna da je autor uspio do kraja proniknuti u žensku psihu, pa mislim da je njegova glavna protagonistica ostala malo nedorečena, no u svakom je slučaju kreirao jedan jako zanimljiv, kompleksan i slojevit lik, s kojim će se ženski dio čitateljske publike dobro poistovjetiti. Njegova je Monika naime u svađi sama sa sobom kroz cijeli roman, tako da imate Moniku koja postoji kao plod autorove mašte, a imate i Moniku koja je u unutar priče proizvod Monikine mašte. Nije tako komplicirano kao što zvuči – autor nam pokazuje kako žene nisu zadovoljne sobom, te kako uvijek žele biti netko drugi, pa tako i njegova Monika sanja o tome da bude drukčija, da bude Monika kakva bi htjela biti.

Eh sad, zbog te svoje nesigurnosti u sebe, Monika upada u probleme. Prvo, daje se nagovoriti na skijanje na kojem nikad nije bila, i to s kolegom s posla s kojim nije pretjerano bliska, njegovom ženom i još jednim bračnim parom, njihovim prijateljima. Kao privlačna i slobodna žena, po defaultu će biti na meti ljubomore ove druge dvije gospođe, ali i objekt žudnje muškaraca. Ne samo dvojice s kojima dijeli smještaj, već će se uplesti u flert s još trojicom, a pojavit će se i četvrti…

Da, da, za Moniku se itekako može reći da je željna muške mažnje, no kako je razočarana u ljubavi, i kako i dalje nije preboljela bivšeg zaručnika koji ju je ostavio radi druge žene, ni sama nije sigurna što bi sa svim tim zainteresiranim muškarcima. U biti žudi za ljubavlju i vezom, no spremna je upustiti se i u nekakvu aferu tijekom zimovanja, no ipak ne bi da to bude nešto površno i beznačajno…

Sve u svemu, gadna zbrka. I u Monikinoj glavi, ali i u autorovoj.

Savjetovala bih da se idući put odluči za jedan smjer, i njega se drži, a da o ženama (i muškarcima) prestane razmišljati u okviru klišeja, jer priča tako priča bila puno ljepša i bolja. No, ako mu je cilj upravo bio prenaglasiti te klišeje, i na taj ih način pomalo i osuditi – onda ću reći da mu je to u cijelosti uspjelo (to nikada ne mogu procijeniti, samo pisac zna što je uistinu htio reći svojim autorskim djelom).

Preporuke? Da, da, da – roman je zanimljiv, slojevit, psihološki intrigantan, a nije dugačak pa se lako i brzo čita.