Svjesna sam da je ovo malo starija knjiga, ali to je autor kojeg obožavam i koji piše i temama koje su aktualne i danas, a vjerujem da će biti i bezvremenske, tako da će se i ova, kao i sve njegove ostale knjige, moći čitati još desetljećima nakon njezinog izdavanja.
U centru zbivanja ove priče su tri muškarca, otac sa sinom, koje je supruga i majka napustila, a ni djed im više nije živ, tako da je glavni muški lik svom sinu gotovo jedino što ima. Dakako, on je već zasnovao novu obitelj, te je deset godina u drugom braku, pa ima i pokćerku ali i kći sa svojom drugom suprugom, što njegovu novu obitelj čini mješovitom što se tiče generacija ali i zanimljivom. Priču počinjemo čitati u trenutku kada se u njihov život uvlače dvije značajne osobe – bivša supruga, i prijatelj/suborac njegova oca. Obje će ove ličnosti naravno imati golemi utjecaj na radnju ali i daljnji razvoj karakterizacije glavnih likova, što će naravno čitatelji s guštom pratiti.
Ovaj roman postavlja uistinu važna i zanimljiva pitanja – kada netko napusti brak, znači li to da je automatski napustio i dvoje dijete koje ima s tim supružnikom? Ako prestane voljeti supružnika (makar možda i opravdano jer je ovaj počinio nevjeru), znači li to automatski da više ne voli ni njihovo zajedničko dijete? Jer upravo se tako čini ispočetka kada se davno odmetnuta majka iznenada vraća u život svog sina, pa gotovo naprasito ovaj izjavljuje da želi živjeti s njom, kako bi je pobliže upoznao s obzirom na to da se godinama nisu vidjeli. Otac ja naravno šokiran svime time, i povrijeđen, jer je on bio taj koji je prije sklapanja novog braka bio samohrani roditelj i prošao sve ono najgore sa svojim djetetom što jedan roditelj može zamisliti – strah od gubitka tog djeteta, što zbog potencijalne smrtonosne bolesti, što zbog svoje nepažnje i prevelikog povjerenja u dijete.
Uz sve to, tu je i očev stari prijatelj, koji jednu večer samo zakuca na vrata njihova doma, usred večere, i onda se naš glavni protagonist nađe u vrtlogu događaja koji uključuju ovaj neobičan lik, a koji će njemu i sinu pomoći da bolje upoznaju svog oca tj. djeda, koji više nije živ, i na žalost nije dio njihova sadašnjega života. Igrom slučaja, i taj starac umire od karcinoma pluća kao i njegov ratni drug, a s obzirom na njegovu tvrdoglavost i svojeglavost, njegova ga se obitelj odrekla.
Tony Parsons uvijek u svojim romanima analizira međuljudske i ljubavne odnose, raščlanjuje ih i prezentira s takvom lakoćom da se ama baš svaki čitatelj može povezati i poistovjetiti s njegovim likovima, u potpunosti ih razumjeti, pa čak i u konačnici možda opravdati njihove postupke, zbog čega i obožavam njegovo pisanje.
Ovu sam knjigu naravno već čitala, no spada u one koje se mogu iščitavati uvijek iznova, jer svaki ćete put u njoj iščitati nešto drugo, tako da vjerujem da je izvrstan dodatak na policama svim ljubiteljima lijepe književnosti.
Od mene naravno, sve najtoplije preporuke!