Naklada Fragment baš zna pogoditi s rukopisima koji im pristižu u inbox – ove godine me je oduševilo sve redom što sam čitala od njihovih izdanja, pa je tako bilo i s ovim romanom – total respect, ljudi, bravo, moram to reći!
„Nešto između“ je priča oko koje imam podijeljene osjećaje – mogla bih reći da je svakodnevna jer je zaista realistično napisana, a opet je s jedne strane i posve neobična, za mene neuobičajena, i nadasve neočekivana, tako da me je cijeli skup svega što se nalazi između ovih korica jednom riječju baš iznenadio.
Autor vrlo vješto prelazi sa svakim poglavljem iz sadašnjosti u prošlost, što ne polazi svakome od ruke, pa tako saznajemo priče iz različitih generacija i razdoblja, koje su fantastično protkane povijesnim kontekstom koji jako lijepo začinjava sadržaje tih priča unutar glavne priče. Stil pripovijedanja me je iskreno oduševio, roman nisam mogla ispustiti iz ruku jednom kada sam krenula s čitanjem, svaka me je stranica vukla da nastavim dalje i saznam kraj – koji je blago rečeno bio za mene baš šokantan.
Dalo bi se reći da je to u globalu jedna genijalna priča o ljudskoj prirodi, koja se pokazuje u svim nijansama od bijele do crne, s naravno mnoštvo sivih tonova između te dvije oprečne strane/boje, a sadrži i jednu (na žalost nesretnu) ljubavnu priču koja započinje u djetinjstvu, a razrješava se kada je par već u dobrano zrelim godinama.
Zapravo se ovdje radi o dubokom i višeslojnom romanu, koji nije baš jednostavno dočarati čitateljima kroz jedan ovakav kraći osvrt, tako da toplo savjetujem da čitanjem istoga sami istražite ovu priču, pa da vidite kamo će vas odvesti vaši dojmovi.
Meni su se likovi jako svidjeli, vidi se da je autor pomno promišljao o njima, te da su psihološki jako pažljivo kreirani, svaka je nit na svome mjestu takoreći, a svi zajedno tvore jednu čudesnu tapiseriju koja prikazuje ljude u njihovom, usudit ću se reći, realnom obliku – svi smo mi proizvod onoga što nam se događalo od trenutka kad smo prvi puta udahnuli na ovome svijetu, svi smo mi skup onoga što smo dobili u naslijeđe od svojih predaka, u materijalnom i nematerijalnom smislu, i od toga se pobjeći ne može – vjerujem kako je upravo to poruka ovoga romana.
No ono što možemo, a često ne činimo, je svjesno odabrati neki drugačiji put za sebe, osvijestiti si svoje mane i nedostatke, te se boriti protiv onoga tamnog ukorijenjenog u nama, što neki likovi ovog romana nisu ni pokušali učiniti – doima se kao da su svjesno prigrlili upravo to loše i hranili se njime godinama, a to ih ne naravno odvelo u propast.
Majstorski napisan roman, baš odličan. Od mene sve najtoplije preporuke!