Ne volim politiku i bježim od nje kao od vraga. Ne pratim vijesti, ne čitam novine, uglavnom ignoriram zbivanja u državi, očekujući od svoje bolje polovice da me izvijesti ako dođe do smaka svijeta, nedajbože izbijanja trećeg svjetskog rata, ili nekakve ponovne pandemije virusa.
Možda to nije dobro, ali ja sam sretna u svom balončiću u kojem prevladavaju imaginarni svjetovi koji putem knjiga hrane moj um i moju dušu. Pa kako sam se onda odlučila čitati ovako nešto? Vrlo jednostavno – čitala sam već neka djela ovog autora, uvjerila se u kvalitetu njegovog pisanja, te uopće nije bilo upitno hoće li i ova njegova knjiga jednom doći na red, bilo je samo pitanje kada će. I nije me razočarala, unatoč temi koju obrađuje, a koja mi je inače tako mrska.
Kad vam kažem malo o radnji, možda će vam biti jasno zašto mi se strašno svidjela: nakon skandala koji je popunio sve moguće medije, mladi i perspektivni političar u najboljim godinama završava kao osmi povjerenik na udaljenom otočiću Trećiću, gdje treba uspostaviti zakonodavno tijelo vlasti. Njegovim prethodnicima to nije pošlo za rukom, svi su napustili taj otok sluđeni, a za jednoga se i dandanas ne zna kako je i gdje nestao nakon svog minijaturnog mandata. Siniša, star 33 godine, vrlo inteligentan i svjestan da mora odraditi pokoru za dobrobit svoje stranke koju je nehotice javno osramotio, te tako uzrokovao loše izborne rezultate iste, uvjeren je da će s lakoćom odraditi zadatak koji mu je premijer namijenio, te da će se po završetku toga vratiti na samo čelo stranke, obogaćen iskustvom, te spreman povesti stranku prema pobjedi na idućim izborima. Sve je ovo predstavljeno na vrlo humorističan način, realistično i genijalno, a likovi su kreirani s toliko mašte, da vam ih ja neću uspješno opisati riječima – jednostavno ih morate sami doživjeti čitajući ovu priču. Po dolasku na otok, mladi se političar susreće s prvom preprekom – uopće ne razumije jezik kojim otočani govore, a koji djeluje kao mješavina lošeg engleskog, talijanskog i hrvatskog, no vlada mu je osigurala osobnog tumača, pa se nada brzo savladati tu barijeru. Neobično mjesto ima čaj dvije crkve, ali ni jednog svećenika, a čak ni to nije najčudnije od svega što će se doznati čitajući dalje. Otočani su tvrdoglavi i svojeglavi, pa već prvi pokušaji da se na otoku osnuju dvije stranke propadaju neslavno, i Siniša počinje shvaćati što je sludilo njegove prethodnike. Uz sve to, mladi čovjek u visokom naponu seksualne snage, shvaća da na otoku ima samo ovce, koze, i bakice, što ga dodatno baca u očaj. No to pitoreskno mjesto je svojevrsna utopija – ljude ne zanima politika, vlast i moć, već se bave svojim svakodnevnim životom, posve zadovoljni onime što imaju. Ne sluđuju oni Sinišu namjerno, već on dolazi iz posve drugog svijeta, s totalno drugačijim svjetonazorima, i s nametnutim ciljevima i ideologijom koja je žiteljima tog malog raja na Zemlji neshvatljiva. Kako će to sve skupa završiti, neću vam odati, jer uvjerena sam da priču morate pročitati, jer je unikatna i osebujna, i zasigurno će vas osvježiti i pružiti vam drugačiji uvid u razmišljanje o mnogočemu.
Majstorski napisan roman, prožet britkim humorom, vrlo maštovit i genijalan, ja sam malo je reći posve oduševljena. No ne i iznenađena, jer sve što sam do sada čitala od ovog autora na mene je ostavilo isti dojam, pa opet ponavljam – svaka čast, kapa dolje, bravo!