Moram priznati da sam na početku, kada sam tek počela čitati ovu knjigu pomislila da nema šanse da ju izguram do kraja. Razlog – početak je bio ‘prekrvav’ za moj ukus. Da vam ne spojlam radnju, neću opisivati uvodni dio, nego ću samo reći da je nastradala mlada žena, te da se sumnja na ubojsto. Njeno je tijelo navodno našao Tom Bradley, kažem ‘navodno’ našao, jer će prvi biti osumnjičeni za ubojstvo, s obzirom da je priča koju je ispričao policajcima koji su došli na uviđaj njegovoj supruzi Lily odmah djelovala lažno. No i Lily ima putra na glavi, što saznajemo tek kasnije, a kako se priča istovremeno raspetljava, tako se i zapetljava, pa saznajemo da je ubijena žena bila majka dečka koji se viđao s njihovom kćeri… vjerujete mi na riječ kada vam kažem da su svi likovi nekako povezani, čak i istražiteljica i žrtva, što me totalno iznenadilo. Ma, mnogo toga je tu mene iznenadilo, iskreno rečeno, iako sma očekivala nekakav tipičan psiho-triler, no ovo je sve samo ne nešto tipično. Početak mi je dakle bio malo kritičan, nekako mi se okretao želudac dok sam čitala detaljan opis te smrti, i to mi nije sjelo nikako, ali znatiželja me tjerala da idem dalje, i onda se na pola nekako priča toliko zakomplicirala, da više nisam znala gdje mi je glava a gdje srce, jer u tom su mi trenutki svi djelovali krivo za nešto. Čak i najmlađe dijete u priči, sin Toma i Lily, inače profesora psihologije i terapeutkinje, koji provodi najviše svog vremena u nekom svom svijetu na tavanu njihove obiteljske kuće. U početku sam mislila da je naslov knjige nekako pogrešan, jer sve je upućivalo na to da se priča trebala zvati “Suprugova tajna”, ali onda saznajemo da ni Lily nije bezgrešna, te da postoji nešto mračno i tajnovito u njenoj prošlosti, a ona sama stalno Tomu naglašava da moraju učiniti SVE kako bi zaštitili svoju djecu, čak i kada postane jasno da bi za smrt te žene mogla biti osumnjičena i ona. Uglavnom, kad sam prevladala svoju averziju prema početku priče, dočekao me vrhunski napeti triler, napisan iz perspektive svih uključenih likova, majstorski osmišljen i razrađen, a ja naravno kao i inače uopće nisam mogla pogoditi u kojem će smjeru priča krenuti, ili smjerovima bolje rečeno, jer dugo, dugo je sve nevjerojatno napeto i sve nešto visi u zraku, ali nema opipljivih dokaza, što bi se reklo. Jako puno iznenađenja je tu bilo, tako da mi je priča baš držala pažnju, iako su mi neki dijelovi bili već pomalo i kao klišej žanra, no sve u svemu – genijalan je to psihološki triler koji će ljubitelji žanra obožavati. Ono što je mene najviše oduševilo – svi su likovi nekako osebujni i čudnjikavi. Iako se na prvu čine kao klasična skupina sumnjivaca nakon nečije smrti, kad se krene grebati ispod površine svi su oni nekako (pomalo krivo) nasađeni na svoj mlin, pa čak i sama žrtva ali i glavna istražiteljica kojoj je slučaj dodijeljen. Mislim da do sada nisam čitala triler u kojem mi je na ovakav način bilo sumnjivo sve i svi, i u ništa nisam vjerojavala od samog početka. Dakle, od mene sve preporuke, unatoč okretanju želudca na početku priče!