Kakav maestralan roman! Nevjerojatno zapetljana priča, majstorski napisana, koju mislim da bi trebali pročitati barem jednom svi!

Moram iskreno priznati da sam nekada kao mlađa bila skeptična prema kraćim romanima – pišem ovo za slučaj da netko ima istu ovakvu blesavu predrasudu kao ja. No što sam starija, i što više čitam, to shvaćam da je prava snaga autora u malo riječi iznijeti nevjerojatne, moćne poruke, te ispričati jednu zaokruženu priču koja ima kako bi se reklo i glavu i rep, ali i da nije površna, već da je slojevita i duboka, to zaista ne može svatko. Ako dakle kao i ja nekada, mislite da kraći roman ne može biti snažan i moćan, iskreno savjetujem da prije kupovine bilo koje ‘debeljice’ posegnete za ovakvim štivom.

No da se vratim na roman.

Toliko me toga oduševilo kod ove knjige, da ne znam odakle da krenem. Svako je poglavlje napisano iz perspektive drugog lika, i to me je prvo oduševilo. Treba biti kao autor sposoban ‘ući u glavu’ likovima različitog spola, dobi, profesije itd. i prenijeti misli, osjećaje, rečenice tog lika na papir – ovaj autor je to odradio savršeno. Uz to, svaki lik nam priča ovu priču iz svoje perspektive, onako kako ju on/ona doživljava, a ono što je najfascinantnije je da likovi nisu uopće svjesni svoje povezanosti do samog kraja. Nadalje, ovdje su tako divno iskorištene uzročno-posljedične veze, odnosno ‘domino efekt’ – naizgled jedna mala i nebitna stvar koju vi napravite može prouzročiti lančanom reakcijom niz drugih stvari koje će se kao snježna kugla kotrljati niz padinu, bez mogućnosti zaustavljanja, sve dok ne postanu lavina – e tako vam ide ovdje priča o posve običnim ljudima, koji na prvu vode sasvim obične živote i nose se sa svakodnevnim problemima kao što su sumnja na bračnu nevjeru, dijagnoza teške bolesti, zlostavljanje u školi, otkaz na poslu, itd. Roman na nevjerojatan način opisuje realan život, ali u najozbiljnijem obliku, te govori o tome kako sve što mi činimo, ponekad pod utjecajem emocija koje su iako nama opravdane, drugima nepoznate, donosimo nepromišljene odluke, koje ne utječu samo na nas, nego i na druge ljude, nanoseći im štetu, pa čak i nehotice. Priča je to ljudima koji su zapravo vrlo jednostavno mogli pomoći jedni drugima, ali su ih vlastiti ego, osobne traume, snažni afekti i velike nesigurnosti gurnile samo u dublje probleme, iz kojih se u jednom trenutku ove zapetljane priče činilo da nema izlaza.

No izlaz uvijek postoji, i autor je priču – unatoč tome što je zaista dramatična i bavi se vrlo ozbiljnim temama, ipak završio na meni omiljen način: em razrješenjem ove petlje, em donoseći svim likovima mir.

Zaista od srca preporučujem ovu priču, jedna je od onih koje će se čitati više puta – zbog stila pisanja i tematike kojom se bavi je zaista pitka, brzo se čita, a ostavlja dubok dojam na čitatelja.