Znam da će se neki od vas možda smijati, no ja volim priče o vampirima. Ta se ljubav razvila sa serijalom Twilight, i traje do dandanas, i vjerojatno će trajati dovijeka, jer meni su vampiri jednostavno kul, koliko god neki možda mislili da smo to već sviskupa trebali prerasti. Rečeno mi je da su i neke druge domaće autorice pisale priče o vampirima, no kako ih ja nisam čitala, opet ću ponoviti tvrdnju da Petra to radi najbolje, i da njene vampirske priče naprosto obožavam, sve koje sam do sada čitala, pa tako ni ova nije izuzetak. Ona zna vrlo maštovito ubaciti u te priče ono što ja najviše volim, a to je osjećaje – strašno mi se sviđa kod je što ovim ‘hladnokrvnim krvopijama’ uspije na tako genijalan način dati duboke osjećaje kakve ne posjeduje ni većina ljudi koje ja poznajem, i to za mene izdiže njene priče iz mase. Kad god čitam njene priče, bez obzira što je to fantasy žanr koji mi nije omiljen, zbog njenog se fantastičnog stila pisanja uvijek uspijem odlično uživjeti u njih, i ona me nikada ne ostavi ravnodušnom nakon čitanja. Naprotiv, bude mi žao što sam došla do kraja priče, i uvijek imam osjećaj da želim još, pa ja tako slučaj bio i s ovom. Ono što mi se ovdje najviše svidjelo je svojevrstan i jako neobičan ljubavni trokut – vampirica koja je liznula krv vuka/mjenjolika, i time započela njihovo sparivanje, unatoč činjenici da već stotinama godina voli drugog vampira i da pati za njim do te mjere da je već napola luda radi toga. Mjenjolik (kakva divna riječ!) me je baš oduševio, napola vuk-napola čovjek, predivnih karakternih crta, umiljat i drag kao štene, ali snažan i impresivan kada situacija zahtjeva baš to – ne znam je li u planu nekakav serijal s vukovima/mjenjolicima, ali samo da kažem da bi ja to vrlo rado čitala, voljela bih da Casper jednom isto dobije svoju posebnu priču. Petrini vampiri su nevjerojatno strastveni, spremni napraviti štogod treba da zaštite one koje vole, a kada vole, oni to čine zaista duboko i snažno, a njihove su emocije savršeno dočarane čitateljima iz poglavlja u poglavlje, bilo da se čita muška, bilo ženska perspektiva. Vampiri iz ove priče su me potpuno osvojili, i na jedno divno popodne bila sam u jednom sasvim drugom svijetu, nevjerojatno divnom svijetu Petrine mašte, kojeg mi nikada neće biti dosta. Bravo Petra, jedva čekam tvoju iduću knjigu!