Moram priznati da sam imala malo veća očekivanja od ove knjige. Sama sam kriva, u naslovu su riječi ‘knjižara’ i London, a naslovnica je obećavala povijesni kontekst, pa sam se baš nabrijala na nju. Ne mogu reći da mi se nije svidjela, jer je, ali nedostajalo je ‘ono nešto’ zbog čega bih mogla reći da mi je ova knjiga bila – uh, joj, ajme, wow. Brzo se čita, tu me ugodno iznenadila, i radnja je bila zanimljiva – mlada žena dolazi u London 1939. godine, taman uoči II. sv. rata, bez preporuke za posao i smješta se kod majčine prijateljice koja joj pronalazi posao u knjižari. Eh sad, ako očekujete da ta mlada djevojka voli čitati i obožava knjige, tu ćete se kao i ja malo razočarati jer upravo je suprotno od toga – ona nikada nije imala vremena za čitanje, ali strašno joj se svidi ta knjižara koja se nalazi u nekakvoj zabačenoj ulici i nema baš puno mušterija, pa se ona odluči pozabaviti unutarnjim uređenjem i nekakvim načinima oglašavanja kako bi privukla kupce. Sigurno se sada pitate – a kako će zaboga to raditi, ako ne čita? Pa, počela je kao malo čitati, a i našla je načine – taj mi je dio bio baš fora, no neću vam baš sve prepričati, otkrijete nešto i sami.
Lijepa je to priča, ali nekako mi je možda nedorečena. Povijesnog konteksta nije bilo previše, taman dovoljno da dočara život u Londonu u to vrijeme, možda čak i nedovoljno da bi se osjetila neka dublja emocija. Romanse gotovo uopće nema, a nekako sam baš to očekivala, a kada već nema neke dramatične ljubavi u vrijeme rata, onda sam barem mislila da će biti puno više spominjanja knjiga, no i tu sam se nekako osjećala uskraćena.
Iako ima jedna lijepa doza prijateljstva, ljudske topline i dobrote, opet mi je i to sve nekako ostalo na površini. Priča je zanimljiva i dramatična, ali nećete se oko nje nešto pretjerano uzbuditi – no svakako je dobro i zanimljivo štivo za opustiti se i guštati u čitanju, pa ću ju svakako preporučiti!