Već sam čitala ovu autoricu i njezin me je prvijenac bio oduševio, pa sam znala da me i u drugom čeka samo oduševljenje i pozitiva što se tiče osobnih dojmova, no moram priznati da sam se svejedno ugodno iznenadila ovom knjigom. Nekako nisam očekivala baš da ću je progutati u jednoj večeri, nemoćna odvojiti se od nje i kada su mi se već oči sklapale od umora nakon predugačkog radnog dana. Malo je reći da je knjiga odlična, ali pokušat ću pronaći riječi kojima bih dostojno predstavila ovo predivno djelo lijepe domaće književnosti.
Za one koji ne čitaju sinopsise kao ja, reći ću samo ovo – knjiga obrađuje razne teme, od kojih je glavna prevladavanje osobne traume, proživljavanje i preživljavanje napadaja tjeskobe i panike, a uz to se izvrsno proteže i osobni razvoj, odnosno pronalaženje sebe i smisla svog života. Dodajte tome da se većina radnje događa u Dublinu, mjestu koje mi je na popisu željenih putovanja (na koje vjerojatno nikada neću otići, pa sam sretna da sam ga obišla kroz pisanje ove genijalne autorice!), i koje je savršeno opisano u ovoj knjizi, pa vam je već svima jasno da je roman itekako vrijedan uzimanja u ruke. Kao šlag na kraju, moram dodati da je nevjerojatno emotivan, a ja obožavam kada me priče rastave pa sastave, kada proživljavam emocije koje proživljavaju i glavni likovi priča – ovdje se je bilo izuzetno lako zamisliti u koži glavne protagonistice i to je po meni kriterij izvrsnosti nekog pisca.
Priča je to koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim i o kojoj bi se moglo razglabati danima, ako ne i tjednima, jer vjerujem da će svatko doživjeti i proživjeti ovu nevjerojatno osobnu priču na svoj način, te pronaći u njoj nešto što je njemu/njoj blisko i prepoznatljivo, a za mene je to bila ideja o kratkom bijegu u Irsku, u grad koji je opisan upravo onako kako ga ja zamišljam da bi ga i ja doživjela – nevjerojatno pristupačan i topao, unatoč hladnijim klimatskim uvjetima, pun zanimljivih i životopisnih ljudi koje prigrlite i zavolite odmah na prvu. Što se tiče samih likova, moram reći da mi je njihova psihološka razrada bila maestralno odrađena, te da se vidi kako je autorica duboko promišljala o svakoj napisanoj rečenici, ne shvaćajući olako ili površno motive koje je odlučila utkati u ovu svoju priču, već im pristupajući s velikom dozom ozbiljnosti ali i stručnosti.
Roman naravno postavlja i mnoštvo pitanja, za poneka nudeći odgovore, a za druga pak ostavljajući čitateljima na promišljanje, što mi se isto jako svidjelo. Nije štivo za opuštanje, imajte to na umu, no ja bih ga svakako svrstala u „must read“ štiva kada su domaći autori u pitanju, pa toplo savjetujem da si ga stavite na svoju TBR listu.
Draga Jana, svaka čast, još jednom kapa dolje i moj duboki naklon, prekrasan, predivan, prelijep roman, iskreno se nadam da nećemo dugo morati čekati na idući!