Knjiga iznimno privlačne naslovnice i bombastičnog naslova, uopće nije ono što sam ja očekivala da će biti, i bit će mi jako teško napisati ovaj osvrt, jer imam podijeljena mišljenja o njoj.
U jednu ruku, zanimljivo je to štivo koje vas vuče da čitate dalje, čak i kada vas je na pojedinim dijelovima naživciralo (nemojte se čuditi, pa znate da se ja previše uživljavam u sve što čitam), a s druge strane koliko god se ja trudila ne osuđivati glavnu junakinju ove neobične priče, nikako mi to nije polazilo za rukom. Njena su mi promišljanja, odluke i postupci bili posve neobjašnjivi i neshvatljivi, te se s njom kao s likom uopće nisam uspjela povezati – zbog toga dajem manju ocjenu knjizi, uz napomenu da je to samo moj subjektivni dojam – sigurna sam da će biti ljudi kojima će ona biti bliska, poznata, moguće čak i draga. Meni nije bila, i to je u redu, ne može se svatko svidjeti svima, a to je slučaj i s knjigama.
Ono s čime ja i inače imam problema je treće lice u kojem je knjiga napisana – da je ova priča ispričana iz prvog lica, možda bi lakše ušla u srž te žene, njezine misle i osjećaje bi možda mogla lakše raščlaniti i razumjeti, no evo, to mi se nije dogodilo, koliko god da sam se trudila čitajući. Reći ću malo o radnji, možda me bolje shvatite: glavna junakinja je na rehabilitaciji u nekom otmjenom i skupom lječilištu, gdje se nakon prometne nesreće oporavlja fizički, no trenutno je u kolicima i ne hoda. Ima vremena na pretek, pa promišlja o svojim životnim odlukama, a glavna se vrti oko muškarca s kojim se viđa samo povremeno, iako je on ljubav njezina života. Poznaju se odavno, no ona ga je držala u zoni prijateljstva, te je on na fakultetu napravio dijete drugoj, nakon čega je gotovo pa gurnut u brak i očinstvo. Autorica opisuje da sve ovo dobro funkcionira, njegova supruga zna za nju, ona ne traži puno, samo povremene susrete, a čak je bliska i s njegovim sinom. No sada i supruga dotičnog doživljava zdravstvenu katastrofu, moždani udar, pa se naša protagonistica odlučuje okončati tu vezu, i tako konačno omogućiti i sebi i njemu slobodu i novi početak. Istovremeno, u život joj se vraća muškarac s kojim je imala jednom kratku ljubavnu vezu, i koji se čini kao logičniji i pametniji odabir.
Uz ove likove, susrećemo i njezinog oca, njezinog prijatelja iz lječilišta, te njezinu najbolju prijateljicu – sa svima vodi zanimljive i dubokoumne razgovore, koji su prepuni životnih iskustava, citata, mudrosti i pametnih savjeta, što je po meni knjigu podiglo iz nekakve površnosti, i dalo joj dodanu vrijednost. Ti dijelovi su mi bili najbolji za čitanje, u njima sam najviše uživala. Svidjela mi se i ta alegorija sa slonom, zaista je unikatna i jedinstvena, na tome autorici čestitam, nisam se s tako nečim susrela do sada.
Što reći na kraju? Ja sam naime i dalje pomalo zbunjena i dojmovi mi se još nisu slegli.
Ovaj se roman rekla bih bavi univerzalnim temama, dvojbama s kojima sam sigurna da su se susrele mnoge žene, a ono što se najviše provlači kao nekakva pouka je da žena uvijek treba ostati autentična, vjerna samo sebi i nikome drugome, ta uvijek činiti samo ono što procjenjuje da je najbolje za nju. Je li to sebično ili nije, prosudite sami, nakon čitanje ove posve nesvakidašnje priče. Definitivno je vrijedna odvojenog vremena, i zasigurno će vas baciti na razmišljanje, te nakon nje nećete ostati ravnodušni, to vam mogu obećati.