Moram priznati da ovako nešto neobično već dugo nisam čitala. Knjiga me oduševila već na prvoj stranici, jer je napisana u obliku pisma jednoj osobi, koju naratorica priče naziva Hladnom. U tom pismu, u kojem su i dijalozi i obraćanje Hladnoj spojeni od početka do kraja romana u jedan tekst, bez odlomaka, poglavlja ili odvajanja bilo kakve druge vrste, može se pročitati cijeli jedan život, što je vrlo teško smjestiti u tako mali broj stranica. No ovoj je to autorici pošlo za rukom, te unatoč tome što je sve jedan komad teksta, on se čita nevjerojatnom lakoćom, te se čitatelj s pričom koja odmah na početku počinje nalikovati na neku vrsti intimne ispovijesti, može vrlo lako poistovjetiti.

Nevjerojatan talen autorice očituje se kroz ovaj nesvakidašnji način pripovijedanja priče o nekada uspješnoj arhitektici Gorani, kojoj se život promijenio nakon što je doživjela prometnu nesreću, u kojoj je poginuo njezin suprug Sergej. Ta je nesreća podijelila njezin život, ali i nju samu na pola, pa je svoje vrijeme ‘računala’ kao ono prije, i ono poslije nesreće, a mi čitajući dobijemo polako fragmente i jednog i drugog. Vrlo iskrena, emotivna, duboka i slojevita proza, vodi nad kroz unutarnju borbu glavne junakinje da ponovo sastavi svoj rasuti život, te se dijelovi u kojima joj je najteže čitaju s teškom napetošću, ali i nadom da će ona uspjeti pronaći svoj put sa ovog dna, odakle priča počinje. Zanimljivo je kakve fine i istančane detalje autorica unosi u ovu priču, i to na način da dok čitate gotovo da pred sobom imate sliku koja prati samu radnju, kao da promatrate nekakvu kazališnu predstavu, kao da ste i sami na neki bizaran način dio nje. To ne uspijeva svakome, zato moj duboki naklon ovoj autorici, jer već me je prva stranica strastveno uvukla u priču, koja mi je držala pažnju na zavidnoj razini sve do samog kraja. Čitajući je, imala sam osjećaj da sam na putovanju zajedno s glavnom protagonisticom, da zajedno tražimo odgovore na njezina pitanja, i da ćemo zajedno na kraju shvatiti smisao našeg postojanja. A na takva me putovanja ne vode baš sve knjige, zato ovu izdvajam kao uistinu posebnu, unikatnu, zauvijek pamtljivu.

Sramota me pak je napisati da sam za ovu autorici saznala jer sam knjigu dobila na poklon. Naravno da sam je nakon čitanja išla guglati, pa sam tako i saznala da joj ovo nije prvijenac, već da je ova autorica već višestruko nagrađivana za svoja prijašnja djela, što proze što poezije, a u te nagrade spada u ovo djelo – impresivna nagrada EU za književnost 2023. godine, rekla bih da je itekako zaslužena.

Sve u svemu, ja sam oduševljena pročitanim, te zaista preporučujem svim ljubiteljima lijepe domaće književnosti!