Neobičan naslov i intrigantna naslovnica privukli su me ovoj knjizi već kada je izašlo prvo izdanje. No eto, iz nekih razloga tek je sada stigla do mojih ruku i okupirala moje vrijeme za čitanje, valjda je tako trebalo biti, jer ja čvrsto vjerujem u to da nam priče dolaze u naručje baš onda kada i trebaju. Ove godine mi baš nekako pašu obiteljske sage, valjda zato što sam u godinama kada i sama pokušavam pronaći nekakve spojnice s vlastitim korijenima u obiteljskom stablu, stoga mi je ovaj roman baš nekako bio blizak i čitala sam ga s nevjerojatnim guštom.

Nije to jedna od onih knjiga koje ćete pročitati isti dan, već je vjerojatnije da ćete guštati u njoj kroz neko vrijeme, ili čak raditi i pauze tijekom čitanja jer kako se smjenjuju poglavlja, tako nam autorica donosi nove likove i njihove priče, a zapravo se radi o istoj obitelji s mjestom radnje u Splitu, tijekom sto godina njihove povijesti.

Ne bih vam sa sigurnošću mogla reći koji mi je period bio najzanimljiviji, jer autorica je svaki predstavila zaista majstorski. Stil pisanje je uistinu u rangu visoke književnosti, obiluje predivnim citatima i moćnim porukama, tako da rečenice nisu za na brzinu preletjeti dok čitati – mnoge vas natjeraju da zastanete i da promislite o tome što se pročitali na trenutak ili dva. Ovo je zaista slojevit roman, i to ne samo što se tiče razdoblja koja se isprepliću putem likova, već i zbog mnoštva tema koje su utkane u sve priče – najznačajnije su dakako motivi obitelji, ljubavi, bračnih odnosa, položaj žena u društvu kroz povijest.

Da, znam da su te teme i motivi već itekako dovoljno prožvakani u našoj domaćoj književnosti, no ova nam autorica donosi u ovom romanu svojevrsno osvježenje, jer nam ih „servira“ na jedan svoj, intiman, iskren i nadasve pristupačan način, tako da sam sigurna da su njezine ideje i dalje relevantne, te da o njima možemo pričati do u nedogled.

Za kraj moram reći da imam dojam da se ovome romanu nije dalo onoliko pažnje koliko zaslužuje. Istina, ja u rukama držim četvrto izdanje što govori o broju prodanih primjeraka, i ja jesam vidjela da je dosta spominjan na društvenim mrežama, no ne mogu se oteti dojmu da ova autorica i ova njezina priča zaslužuju veću slavu – da se tako izrazim.

Priča je za mene bezvremenska, mislim da će biti rado čitana kao lektira jednoga dana, te da je to onaj tip priče koji želite sačuvati kao nekakvu vremensku kapsulu i onda je predati svojim potomcima, zato kažem da joj je posvećeno nedovoljno prostora i nedovoljno (medijske) pozornosti.

Toplo preporučujem, jer ovo je priča o svima nama, neovisno o tome odakle potječemo i gdje ćemo završiti!