Ovaj napeti psihološki triler postavlja zaista intrigantno pitanje – mogu li sociopati živjeti među nama, kao (gotovo) u potpunosti prilagođene osobe? A daje i odgovor na to pitanje.

Priča me je u mnogočemu zaprepastila. Iako volim psihologiju i često proučavam i iščitavam razne priručnike i stručnu literaturu iz tog područja, rekla bih da više naučim iz romana kao što su ovaj. Primjerice – nisam znala da se psihopati rađaju kao takvi, dok se sociopat postaje zbog trauma iz ranog djetinjstva (što objašnjava štošta, pa i ponašanje nekih osoba koje su mi sve do nedavno bile bliske, no srećom više nisu).

Glavna junakinja ove moćne priče je imala užasno nesretno djetinjstvo, bila je ignorirana i zanemarivana, psihički zlostavljana i mučena raznim manipulacijama sve do svoje 17. godine kada je svoju majku htjela utopiti u kadi. To se nije dogodilo, a majka ju je izbacila iz kuće, s prijetnjom da će je ubiti kada je sljedeći put vidi. Ne ako, već kada.

Danas, Camille je udana i majka dvoje djece i vodi naizgled savršen život. No samo ona zna koliko je mučno i naporno održavati privid sreće i zadovoljstva, kada ispod površine tinja spoznaja da je zahvaljujući svemu što je proživjela zbog svoje majke ona sociopat. Da, da, Camille je u potpunosti svjesna svoje dijagnoze koja također obuhvaća i kompleksni PTSP i nakon rođenja svog prvog djeteta provela je dvije godine na intenzivnoj psihoterapiji kako bi se naučila živjeti sa svojim stanjem.

Ono što mnogi ljudi ne znaju je ovo: sociopati imaju široki spektar osjećaja, no oni ne uključuju empatiju, krivnju, kajanje, ljubav. Najbliže ljubavi što se oni mogu približiti je divljenje i duboka odanost, a za osobe poput Camille je to jedno te isto. Ona duboko cijeni svog supruga, itekako je svjesna da bolji od njega ne postoji, te čini sve u svojoj moći kako bi ga usrećila i zadržala uz sebe. Isto tako, iako ne osjeća onu povezanost o kojoj je čitala dok je bila trudna, prema svojoj djeci osjeća snažan poriv za zaštitom, a isto tako i potrebu da namiri sve njihove potrebe – da im pruži sve ono što ona sama kao dijete nikada nije imala. Uz svog se supruga osjeća sigurno i zaštićeno, imaju odličan odnos i savršenu rutinu, nikada se ne svađaju, a čak ima i odličan odnos s njegovom majkom.

A onda se jednoga dana sve promijeni i Camille počne vjerovati kako se njezina majka pokušava infiltrirati u njihov život te nauditi njezinoj savršenoj obitelji. No Camille je spremna na to, na koncu zna sve majčine trikove i manipulacije, jer je provela 17 godina uz tu ženu i spremna je učiniti štogod treba da spasi život koji si je kreirala i koji je ispunjava.

Postoji samo jedan problem – njezin muž misli da je njezina majka mrtva, i ne zna gotovo ništa o njezinoj traumatičnoj prošlosti.

Ovo je psihotriler kakav već dugo nisam čitala i u kojem sam neizmjerno uživala. Mnogo toga sam naučila iz njega, a kraj me je ugodno iznenadio, uopće ga nisam očekivala – obrat je zaista bio nepojmljiv i nije mi bilo ni u peti da bi autorica mogla otići u tom smjeru, ali mi je u neku ruku drago da jest. S obzirom na to da sam optimist, vjerovat ću u to u što me je ovim romanom uvjerila – 1 od 25 osoba na svijetu su sociopati, pa je velika vjerojatnost da u svačijem životu postoji barem nekoliko takvih osoba, no oni žive dobre, prilagođene, kvalitetne živote.

Od mene sve preporuke, sigurna sam da će ljubitelji žanra obožavati ovu priču!