Ovo je jedna od rijetkih autorica koje me uvijek ugodno iznenade, kada god uzmem neko njezino štivo u ruke. Nikada ne znam što da očekujem, jer svako je njezino književno djelo napisano drugačije, što tematski, što stilski, tako da je svako kao otvaranje božićnog poklona – unaprijed mu se radujem, znajući da me nakon otvaranja čeka čista ugoda. Tako je bilo i s ovom knjigom. Pročitala sam opise na koricama knjige, no oni ni blizu nisu dočarali ono što će me dočekati unutra – mislim da to ne bi ni mogli. Pisanje drage Mirjane je vrlo osebujno, uvijek intimno i emotivno, pa ga ja uvijek doživljavam kao vrlo osobno putovanje u neistražene predjele predivne duše ove autorice. Ovaj roman je primjer najljepše domaće književnosti, dokaz da u malo riječi/stranica može biti rečeno toliko puno toga, te da se na papir zaista može prenijeti ono najdragocjenije – nečija iskrena ljubav. Ja u prvom redu ovdje iščitavam ljubav prema pisanju, prema zapisanoj riječi bila ona ‘naškrabana’ olovkom na papir ili utipkana u dokument na računalu, i to me oduševljava već na samom početku ove neobične priče. A priča nevjerojatno drži pažnju čitatelja, te se čita odjednom, bez uzimanja pauze, jer toliko je realno-životna, toliko vas uvuče u likove i radnju, da se osjećate kao sudionik iste, a ne samo vanjski promatrač – e to je za mene mjerilo kvalitete jednog autora. Ljudske sudbine, bilo sretne, bilo nesretne, životne okolnosti na koje možemo ili ne možemo utjecati, sve ono što nas oblikuje kao ljude, sve niti koje su protkane u našim srcima – sve je to iskazano kroz priču jedne Veronike, koja kao starica u domu odlučuje zapisanu priču svog kompleksnog života predati u ruke urednici jedne izdavačke kuće. U srcu te priče je ono što je kod Mirjane već meni dobro poznato – obitelj, kao izvor našeg života, ali i uteg koji nismo sami odabrali nositi, već nam je životno nametnut. Priča je to o ženi koja je i sama postala uteg svojoj obitelji, koja se zbog osjećaja kojima nije mogla vladati odala alkoholu, te koja je tek u zrelim godinama spoznala pravo značenje riječi ‘ljubav’, no na žalost samo na kratko. Priča, koja je prepuna životnih mudrosti, predivnih poruka i puka, priča koja ostaje dugo u čitatelju nakon okretanja zadnje stranice i zatvaranja korica, priča od koje se je teško rastati, jer budi želju za još, za nastavkom čitanja, za produžetkom užitka. Hvala ti draga Mirjana, tvoja mi je „Suglasnost“ danas bila prava poslastica, dan mi nije mogao bolje započeti nego čitajući ovu tvoju knjigu!