Ne znam kako prije nisam čula za ovu knjigu, nekako mi je totalno prošla ispod radara, a starije je izdanje, i da ju nisam dobila na poklon, vjerojatno nikada ne bih saznala za nju – a fenomenalna je. Sigurno ste svi kao i ja čitali ‘Vrag nosi Pradu’ ili ste barem gledali film – ja sam oboje naravno, i obožavala sam i jedno i drugo. Pa, ako je i vaš doživljaj bio takav, onda ćete obožavati i ‘Supruge’.
Emily koju smo imali prilike upoznati u romanu ‘Vrag nosi Pradu’ sada je udana i živi u LA, radila je jedno vrijeme kao modna savjetnica za slavne i bogate, ali sada je više nešto kao krizni stožer – bavi se skandalima, odosno zataškavanjem istih, za te iste slavne i bogate i do prije kratkog vremena bila je vrlo uspješna u broj 1 u tom poslu. Ali godine čine svoje (misli ona) i s 36 već se nekako osjeća kao da ju je vrijeme načelo i da se ne može mjeriti sa svim tim prpošnim dvadesetogodišnjakinjama koje izniču od svuga i prisutne su gdje god da se okreneš – otimaju ženama kao što je ona dečke, supruge, poslove, karijere. Otprilike se tako osjeća i njena prijateljica Miriam, koja se odrekla uspješne karijere odvjetnice da bi bila mama iz predgrađa, koja isto tako ima osjećaj da nije u koraku sa svim tim supermamama koje ju okružuju, a iskreno se ne sjeća ni kada se zadnji put poseksala sa svojim suprugom, koji i dalje radi, ide u teretanu, vodi brigu o svom izgledu – možda malo i previše, no u svakom slučaju dovoljno da ona posumnja da ju vara. A treća likuša ne mora ni sumnjati – ona je sigurna da je njenom 10-godišnjam braku s prezgodnim američkim senatorom došao kraj, jer isti je to objavio na nacionalnog televiziji, dok se ona oporavljala od posljedica skandala u kojem je optužena da je vozila pijana, i to njegovog sina i društvo u tom istom autu u kojem su pronađene prazne boce šampanjca kada ju je policija zaustavila pa je odmah i uhićena. Bivši supermodel Karolina, bivša odvjetnica Miriam i još uvijek samozaposlena Emily pokušavaju navigirati kroz svoje živote ali i pomoći jedna drugoj u ovom nekakvom tranzicijskom periodu svojih života u kojima su se našle.
Knjiga je strašno zanimljiva i jako se brzo čita, a jedina stvar koja je mene zasmetala je to što se žene od 35-36 godina prikazuje kao ‘na zalasku’, ili već oronule i ofucale (jer tako se naše glavne junakinje stalno osjećaju), ali to je Amerika pa hajde, kod njih je to gotovo pa osnova njihove kulture, taj kult štovanja o očuvanja mladosti i mladlikosti pod svaku cijenu, pa ću prijeći preko toga. No u svakom slučaju ova me knjiga podsjetila na to da za neke od nas život počinje tek u četrdesetima, pedestima, šedezdesetima…