S obzirom na to da ja jako puno čitam (knjigu, nekada čak i dvije dnevno) ne mogu ne primijetiti da se suvremeni autori sve više odvažuju eksperimentirati te miješati žanrove. To na žalost ne polazi baš svakome od ruke, stoga ja kao čitatelj i dalje nekako najviše cijenim čistoću žanra, pa kad se uželim krimića, onda da u rukama imam pravi krimić, gdje me neće opterećivati erotske scene (protiv kojih nemam ništa, da se razumijemo, ali u erotskim romanima!). Ovo je divan primjer čistoće žanra, a autorica nas čak vodi i korak dalje – njezini su krimići bez scena nasilja, pa stoga spadaju u podžanr zvan cozy crime. A cozy crime je upravo takav kako je riječima opisan: ugodan, smiren, neopterećujući, opuštajući. Divno štivo za privremeni bijeg od vaše svakodnevice, a koji će vas ujedno i „nahraniti“ dok ga čitate.

Treći roman ove autorice dio je serijala o sada već dobro poznatom dvojcu – forenzičarka Irma i privatni istražitelj Borna savršeno su osmišljeni i na papir preneseni likovi, koji se svojim karakternim crtama nadopunjuju jednako tako genijalno kao što se u istragama nadopunjuju svojom stručnošću i iskustvom. Ova ih priča smješta u Primošten, gdje odlaze zbog ubojstva poduzetnika koje se dogodilo u Zagrebu, baš na Uskrs. S obzirom na to da je cijela obitelj ubijenoga na ljetovanju u obiteljskoj kući, našem dvojcu je plaćen put i smještaj u ljetovalištu, gdje se odmah bacaju na ispitivanje svakog pojedinog člana obitelji, ali i zaposlenih u tom velikom kućanstvu. U stilu Agathe Christie, osumnjičeni su svi, pa je atmosfera pomalo napeta, s svakim novim danom saznaje se i ponešto novo, ne baš pozitivno, o žrtvi.

Ova autorica divno piše, u to sam se već uvjerila tijekom čitanja prva dva krimića koja je objavila u istoj nakladničkoj kući, a njezina Irma mi je toliko genijalna, da jedva čekam svaki idući slučaj koji će svojim, možda za neke klasičnim, ali izuzetno pametnim metodama riješiti.

Ono što također valja spomenuti, je to da nas autorica u svojim djelima na neki način uvijek opominje na zamke suvremenog života – prebrzi način življenja, materijalizam, pohlepa, zavist itd, a meni se to dakako strašno sviđa. Ove su njezine „opomene“ uistinu suptilne, tankoćutno utkane u dijaloge tako da će ih možda samo istančano čitalačko nepce uspjeti okusiti u svoj njihovoj punoći, ali za mene to daje jednu veliku, dodatnu vrijednost ovim romanima.

Nepotrebno je reći – neizmjerno sam uživala čitajući ovaj krimić, te ga svesrdno preporučujem svim ljubiteljima žanra, a i onima koji će to tek možda postati!