Ajme, kakva priča!

Mislim, čitala sam već jedan roman ovog autora, ali iskreno – ovako nešto odlični uopće nisam očekivala – malo je reći da sam baš, baš, baš oduševljena.

Glavni junak priče je kao i autor – karikaturist, što je meni bilo naš fascinantno, jer ne sjećam se da sam ikada u nekom književnom djelu imala za lik ovu profesiju. Mlad, samac, živi sam u velegradu, tek od nedavno za stalno u dnevnim novinama za koje svaki dan crta karikature – i onda jedan dan njegova karikatura podigne neviđenu prašinu i uzrokuje lančanu reakciju događaja koji će promijeniti njegov život zauvijek.

Zanimanje karikaturist nije nimalo jednostavno (nisam ga takvim ni smatrala prije čitanja ove priče), a autor nam vrlo zorno dočarava kako izgleda jedan radni dan, prilike u redakciji za koju njegov protagonist radi, te mišljenja i stavove javnosti o karikaturama, što mi je bilo jako zanimljivo za čitati. Ono što me je dodano oduševilo, a što uopće nisam očekivala, jer ljubavna priča, za koju je također kriva ta, jedna te ista, karikatura, zbog koje će naš junak upoznati novinarku s televizija, koja je poslana u njegovu redakciju da napravi reportažu o njemu, s obzirom na to da je on postao preko noći takoreći tema dana. Ispostavit će se da je bio samac i mijenjao ženske kao čarape samo zato što nije našao onu pravu – sve do nje.

Cijelo vrijeme dok sam čitala o toj karikaturi koja je digla na noge sve redom, od policije, ministara pa čak i mafije, pitala sam se hoćemo li je mi kao čitatelji dobiti na uvid na kraju knjige – no neću vam odati je li autor to doista i učinio, već ću samo reći da se ona vrlo šturo opisuje u romanu, a zašto je to tako, shvatit ćete i sami kad budete čitali.

Kako nam autor i sam objašnjava kroz Ich-formu svog junaka, karikature se obično odnose na nekog određenog, na nekog koga će javnost prepoznati odmah na prvu, a zna se čak i napisati ime i prezime osobe koja je na karikaturi, no ova je bila nešto drukčija – previše općenita, previše nejasna, pa su se uskovitlali mnogi, prepoznajući upravo sebe u njoj. A svrha karikature je valjda svima poznata – da ukaže na neki gorući problem današnjice, da na humorističan i/ili ironičan način prikaže neku situaciju i/ili osobu, stoga se svi čude da se oko jedne obične karikature podigla takva javna i medijska prašina, koja je našeg glavnog junaka primorala da izađe iz svoje ljubljene anonime.

Stil pisanja je jednostavan i opuštajući, priča je zabavna, ali napeta, jako je realistična pa stoga sadrži i moćne i snažne poruke koje je autor vješto sakrio između redova, tako da bih rekla da je ova knjiga zaista idealno štivo za plažu ovog ljeta.

Od mene sve najiskrenije preporuke!