Malo sam se pribojavala ove priče, iskreno ću to priznati. Odgađala sam je i odgađala, no kad je moja želja za čitanjem pobijedila, uronila sam u nju svim svojim srcem. I nisam se pokajala.

Iako inače nisam ljubitelj ovakve tematike niti ovakvih glavnih muških likova, Mili-Jana ima tu neku nevjerojatnu spisateljsku moć da me natjera da zavolim čak i ono od čega inače zazirem. Fascinantno mi je to koliko dobro osmisli i obrazloži svakog svog lika, tako da nama kao čitateljima ne preostaje ništa drugo nego da ga opravdavamo i zavolimo, iako je samo utjelovljenje vraga i sotone, kao što i sam otvoreno u više navrata priznaje. No dobro, glavni lik na stranu, mene je više oduševila malena crvenokosa glavna junakinja, od milja prozvana „Bonsai“ po drvcu koje je minijaturno – ali snažno, kao i ona sama. Mogu reći da sam glavnog lika donekle takvog i očekivala, kod njega mi nije bilo previše iznenađenja, no ona mi je bila uistinu fascinantna i fantastična, i koje je srce odmah pohrlilo k njoj, tako da sam na moćnog Arsenija ostala posve imuna. Znam da je on bio tiha patnja mnogim čitateljicama ove neobične priče na Wattpadu, no Jekatarina je za mene srce i duša ove priče, ja sam istinski uživala u njoj, mene je posve obuzela i oduševila ona.

Priča kao priča je odlična, u to uopće nemojte sumnjati, Mili-Jana genijalno piše, i to smo već svi znali, no ipak bih upozorila one koji ne vole grub odnos muškarca prema ženi (ili obrnuto, jer naš Bonsai je ovdje isto pravi mali vrag!) da ovdje nema puno nježnosti, jer likovi su toliko traumatizirani i oštećeni da drugačije ne znaju, oni poznaju bol, dominaciju, napuštanje, sakaćenje, ubijanje, smrt, pa im je onda i odnos takav – turbulentan, dramatičan, grub, ali i duboko emotivan. Za one koji vole doživjeti široki spektar emocija ovo je prava priča za uzeti u ruke, jer Mili-Jana jako dobro zna kako kod čitatelja izazvati od zgražanja, čuđenja, preko sućuti do predane i duboke ljubavi. Pa čak i opsesije svojim likovima, jer ovakvi se protagonisti ne susreću u književnosti baš svaki dan – niti ovako maštovito osmišljeni, niti tako savršeno psihološki razrađeni. Također, ova autorica itekako dobro zna zadržati pažnju čitatelja svojim pisanjem i vođenjem kroz radnju, pa je knjigu nemoguće odložiti jednom kada je krenete čitati, ona vas tjera da zaboravite sve oko sebe i prepustite se čistom guštu uživanja u predivnom stilu pisanja i izražavanja koji je pitak i čitak, pa klizi niz grlo kao najfinije i najskuplje vino.

Svaka čast Mili-Jana, kapa dolje i moj duboki naklon – genijalna i maestralna priča!