Ne mogu vam opisati koliko sam sretna što danas postoje knjige kao što je ova – knjige o introvertima. Kao i ova autorica, i ja sam odrastajući, pa čak i dugo kao odrasla osoba mislila kako sam mnom nešto nije u redu, jer bila sam okružena ekstrovertima, a čak sam se i udala za jednog. :D
Kao djevojčici i tinejdžerici bilo mi je teško objasniti drugima zašto ne uživam u velikom društvu, nisam pronalazila riječi kojima bih opisala svoju društvenu tjeskobu, te kako bi okolini objasnila da sam najsretnija kada sam sama, ili u malom krugu bliskih prijatelja. Sa 17 godina sam upoznala svog sadašnjeg supruga, teškog ekstroverta, koji i dandanas obožava velike gužve, javne događaje, koncerte, utakmice, okupljanja sa što više ljudi, dok sam ja najsretnija u našem domu, okružena najužim članovima naše obitelji.
Zato sam oduševljena da danas ljudi koji su introverti mogu čitati o tome, mogu pronaći čak i znanstveno uporište za sve što osjećaju, misle i proživljavaju, te se više ne osjećati „čudnima“ ili „drugačijima od drugih“. Ova knjiga pomaže naravno i ekstrovertima, jer im daje do sada neviđeni uvid u introvertiranost, te im tako može biti od velike koristi kod shvaćanja ali i prihvaćanja svojih introvertiranih partnera, supružnika, prijatelja, djece, rođaka itd.
Ako niste sigurni jeste li introvert (za mene mnogi to nikada ne bi rekli jer unatoč uvriježenom ali pogrešnom mišljenju da su introverti vukovi samotnjaci ja se volim družiti, ali u ograničenim dozama), u knjizi su upitnici koji će vam pomoći u tome, te čak i identificirati koji ste tip introverta.
Meni to nije trebalo, jer sam to sve već znala – imala sam tu sreću da sam prije više godina kukala o svojoj „čudnosti“ jednoj svojoj prijateljici, koja mi je tada rekla kako nisam ni malo čudna, već sam introvert, što me je potaklo da putem interneta saznam više o tome. Osjetila sam golemo olakšanje što postoji objašnjenje zašto su mi vjenčanja, krstitke, proslave rođendana i općenito sve takve društvene prigode takav ogroman stres da taj dan obično imam napad migrene već unaprijed, i zašto jedva čekam da to sve završi, te da stignem u svoja četiri zida (mene to sve previše mentalno iscrpljuje, koliko god da mi bude lijepo i koliko god da budem sretna u tim prigodama). Ne mogu vam opisati osjećaj kako mi s leđa pada golemi teret, sada kada postoji naziv za osobe kao što sam ja, te osjećaj da nisam sama, već da se s time nose milijuni drugih ljudi, od kojih većina to uspješno prikriva – kao što sam to godinama činila i ja.
Sada, kako sam starija i puno bolje razumijem sebe ne libim se više reći na glas – treba mi sat vremena tišine da se resetiram i molim da me nitko ništa ne pita za to vrijeme (ukućani to dobro prihvaćaju), a društvene prigode se više ne ustručavam odbiti ako procijenim da ću nakon njih osjećati danima „mentalni mamurluk“. Selektivnija sam kada je u pitanju moje dragocjeno vrijeme, pa odbijam bez pardona sudjelovati u površnim druženjima ili razgovorima, i više ne osjećam sram ili krivnju kada kažem na glas svojoj obitelji – jednostavno ne želim tamo ići, odite bez mene.
Naravno, dug je put do ovoga gdje se ja nalazim danas, i teško je balansirati između potrebe za samoćom ako imate obitelj i posao koji zahtjeva društvene angažmane, javne nastupe, sudjelovanje u aktivnostima s više ljudi, no nije nemoguće. Sigurna sam da će ova genijalna knjiga pomoći mnogima u pronalaženju te ravnoteže, te da će usrećiti podjednako i introverte, ali i one koji su im bliski a posve su drugačije osobnosti od njih.
Od mene sve najtoplije preporuke!