Ovaj je roman jedna predivna introspekcija autorice koja je treće životne dobi pa kao da svojim pisanjem sada želi napraviti svojevrsnu „inventuru“ svog života. Vjerojatno to svi činimo s vremena na vrijeme, no ovaj me roman bacio u razmišljanje kakva će izgledati moja „inventura“ jednom kada budem njezinih godina – iskreno se nadam da ću itekako imati o čemu pričati i pisati, iako sam već sada svjesna da moj život nije (bio) ni približno tako bogat i životopisan kao njezin.
Autorica, koja je usput rečeno, do sada objavila 62 naslova, vodi nas u svojim raskošnim mislima kroz svoje početke, prijateljstva koja su obilježila njezinu mladost, iskustva koja su je mnogočemu naučila, te se jasno vidi proces sazrijevanja u osobu koja je danas – ženu iznimno bogatog rječnika, vještu manipulatoricu fraza, konstruktoricu genijalnih rečenica, spisateljicu kakvu nemamo prilike baš svakodnevno čitati. Iskreno, i rekla bih bez cenzure, ova autorica progovara o svemu što ju je oblikovalo u osobu koja je danas, te o svemu s čime se danas mora nositi – ne stidi se pisati o svemu što je muči ili živcira, te najbitnije – ono zbog čega joj je danas tako teško.
Dotiče se mnogih tema, suptilno kritizirajući naše društvo kroz desetljeća, ukazujući na sve ono što uistinu s njime nije valjalo, a i ono što je užasno dandanas, potičući nas tako na vlastitu introspekciju, te promišljanja o svijetu koji nas osobno okružuje, i na ono što mi možemo učiniti kako i naša ljeta u njezinim godinama ne bi bila teška. Misao koja se po mom mišljenju najviše provlači kroz ovaj kratki ali briljantni roman je ova – najgore je žaliti za propuštenim prilikama.
Za mene je ovaj roman bio vrlo emotivno štivo, što uopće nisam očekivala, to mi je bilo pravo i uistinu ugodno iznenađenje. Iako djeluje kao autoričin monolog na prvi pogled, istina je da je ispod te površine prepun, ne samo dubokih misli, oštroumnih zaključaka, mudrih citata, već i vrlo osobnih poruka svima koji ga uzmu čitati, no prije svega on je jedna topla, ljudska, realna, istinita priča – prikaz jednog za mene do sada nedoživljenog uma, žene koja je kupila moje divljenje i duboku naklonost svakom napisanom riječju u ovom svom autorskom djelu.
Osjećam potrebu reći „hvala“ što je zapisala sve ove svoje misli i što se odlučila podijeliti ih s nama. U mnogočemu mi je na neki način i otvorila oči, te me navela da pogledam malo u svoju budućnost, pa da se zapitam hoću li jednog dana i ja s nostalgijom razmišljati o, nadam se svojoj bogatoj prošlosti, na koju usudim se reći, autorica itekako može biti ponosna.
Ja sam neizmjerno uživala čitajući ovo štivo, te ga od srca preporučujem svima!