TIHO RUŠENJE, Ivica Prtenjača
U ovom kratkom ali moćnom romanu višestruko nagrađivanog književnika Ivice Prtenjače svjedočimo urušavanju jednog života, na krhotinama kojeg će moguće nastati jedan posve novi. Pratimo dva lika, soboslikara, koji dolaze renovirati stan starijem polupokretnom gospodinu koji dane provodi u kolicima, promatrajući kako se zidovi njegovo stane gule, pa gletaju, da bi se ona bojili svježom bojom. S njim bi po završetku radova trebala doći živjeti njegova nećakinja s dečkom.
Istovremeno, pratimo tijek događaja koji je ovu dvojicu doveo do tog, njima sadašnjeg trenutka, u taj stan u Haulikovoj ulici, gdje im neobični, pomalo ekscentrični starac svojim riječima, ponašanjem ali i gestama razbija monotoniju života kojoj su se bili prepustili, te ih na neki čudnovat način budi kao iz predugačkog zimskog sna. Naizgled posve različiti, no povezuje ih toliko toga, kao što uostalom nešto uvijek povezuje sve usamljene ljude na ovome svijetu, pa tako jedni u drugima prepoznaju ono što većina zapravo ne vidi, i guleći tako ne samo stvarne, nego i one metaforičke zidove, oni jedni drugima zapravo ogoljavaju dušu, pokazujući ono što drugi ne vide, ono što je inače dobro skriveno iza pomno uređene fasade. Taj neobični starac promijenit će živote svih aktera ove priče, bit će katalizator mnogih promjena u njihovim životima, te će ih usmjeriti na neke sasvim nove puteve, one kojima nikada ne bi kročili da nisu bili angažirani za renoviranje njegovog stana.
Bila sam znatiželjna pročitati bilo što od ovog autora s obzirom na to da slovi kao veliki književnik, i u to sam se evo s ovim romanom i sama uvjerila. Maestralno koncipirane rečenice, u kojima se s vrlo malo riječi kaže toliko toga, ali na jedan osebujan i gotovo poetski način, rekla bih osebujan i pretpostavljam svojstven samo ovome autoru, jednostavan i tečan stil pripovijedanja, dijelovi romana koji su podijeljeni su predivno smislene ali nesavršeno-savršene cjeline – sve me je to iskreno oduševilo, te ponukalo da probam nabaviti i neka druga remek-djela ovog pisca.
Strašno mi se svidio način na koji prikazuje na prvi pogled obične, svakodnevne ljude, na kakve vjerojatno i sami nailazimo na svojim životnim putanjama ali na njih uglavnom ne obraćamo pažnju, te kako je ovim romanom pokazao da jedna događaj, jedna odluka, jedan dan može primijeniti čitav ostatak nečijeg života. Uživala sam u prikazu krhkosti naše svakodnevice, te načinu na koji autor ukazuje na to koliko smo zapravo svi površni u međuljudskim odnosima, kako zapravo rijetko gulimo ili rušimo zidove, te kako uglavnom ne obnavljamo ono što smo jednom iz nekog razloga odbacili ili napustili.
Moćan roman, ponavljam, kratak ali fenomenalan, brzo se čita, a ostaje dugo u sjećanju jednom kada ga završite. Od mene sve najtoplije preporuke, zaista mi je osvježio ovaj čitalački tjedan!
Podijeli
Pratite me
Informacije o knjizi
Nakladnik: VBZ
Godina izdavanja: 2017
Broj stranica: 148
Moja ocjena: 5/5
Najnovije recenzije
13 studenoga, 2024
13 studenoga, 2024
13 studenoga, 2024