Tko još nije zavirio u čarobni svijet ove autorice, ne zna što propušta. Njene su knjige čarobne, jer kad jednom uronite u njih, jako je teško izaći van. Jako je teško prekinuti čitanje. Jako je teško vratiti se svojoj svakodnevnici, koju jednostavno želite ostaviti sa strane, dok ne dovršite bilo koju njenu knjigu. Njen je svijet čaroban, jer se izgubite u njemu – bar se meni to dogodi svaki put kad čitam nešto njeno – njeni su likovi takvi da si ne možete pomoći nego osjećati što i oni, proživljavati što i oni, pa bude tu red suza, red smijeha, red uzdisanja, red olakšanja, a između toga ova nas autorica baca na razmišljanje i preispitivanje nas samih, dok ju čitamo.
Dugo čitam, otprilike od najnižih razreda osnovne škole, pa mi bude teško naći djelo ili autora kojim ću se oduševiti do te mjere, da ne spavam dok ne dovršim tu knjigu. A svaka knjiga Marine Vujčić je za mene takva – nema spavanja dok ju ne pročitam do kraja, tako da ni ‘Tuđi život’ nije bila iznimka.
Jedva čekam da objavi nešto novo, pa da ponovo doživim takvu jednu neprospavanu noć. U međuvremenu, vraćat ću se njenim već pročitanim knjigama, i strašno sam znatiželjna kakav će utisak imati na mene kad ju budem čitala drugi, treći ili deseti put.
Jer, takav je svijet Marine Vujčić, čaroban, poželite uroniti u njega ponovo, bar još nekoliko puta.