Nisam već dugo čitala ništa od Colleen Hoover, pa sam danas s guštom uzela ovaj njezin najnoviji roman – činjenica da je nešto kraći od prijašnjih mi je danas bila dobrodošla, jer nisam imala previše vremena, tako da mi je tanja knjiga, a opet u drugu ruku jednako savršena i kvalitetno napisana kao i sve njezine prijašnje koje sam čitala, danas savršeno odgovarala.

Nisam znala da je to svojevrstan nastavak priče „Bez nade“, odnosno roman koji je povezan likovima s tom pričom, no kako i sama autorica u predgovoru kaže, priče se mogu čitati zasebno, no sigurno da je razumijevanje šire pozadinske „scenografije“ dobrodošlo, no nije i nužno kako bi se ova prekrasna ljubavna priča doživjela u svoj svojoj veličanstvenosti.

Počinje zaista simpatično – glavni se muški protagonist svaki dan peti sat nastave skriva u spremištu, gdje u mraku providi vrijeme mrzeći sve i svakoga oko sebe. A onda jedan dan u to isto spremišta upada uplakana djevojka i njegova bujna mašta razvije priču o Pepeljugi, pa taj nadimak daje curi koju zbog mračne prostorije nije uopće vidio. Ali ju je zato zaista dobro doživio i upoznao, i ovo se dvoje mladih ljudi zbližava u neobičnim okolnostima i na zaista neobičan način, no sudbina ih razdvaja, pa će tako on narednih godinu dana provesti tragajući za svojom Pepeljugom.

Godinu dana kasnije, on konačno prekida toksičnu vezu sa svojom curom, i isti čas upoznaje najbolju prijateljicu cure njegovog najboljeg prijatelja, koja se upravo vratila iz Italije. Iako nikada prije nije bio zaljubljen (osim u svoju Pepeljugu, očito, koja na neki način i nije bila stvaran lik, iako su imali poprilično strastven, intenzivan i stvaran odnos u mraku te prostorije), on ostaje osupnut osjećajima koje ta cura budi u njemu i odlučuje se riskirati sve i osvojiti je, jer krajnje je vrijeme da zaboravi na bajku i počne živjeti stvarnim životom… samo što nisu ni sve bajke sretne, niti život uvijek ima sretne završetke…

Neću vam dalje ništa otkrivati, samo ću reći da je priča nevjerojatno napeta i da se jako brzo čita. Dijalozi su fenomenalni, a scene pršte od emocija, što ja kod ove autorice naprosto obožavam. Malo je reći da mi se priča jako svidjela, neizmjerno sam uživala čitajući je, i upravo kao takva mi je bila savršena, jer da je bila duža ili šira, nekako mislim da ne bi bila to takva kakva je – genijalna, draga, dramatična, slatka, ljubavna…

Od mene sve najtoplije preporuke!