Nemam baš tako često prilike čitati krimiće iz pera domaćih autora, pa sam baš bila sretna da je ova knjiga pronašla svoj put do mene. Iskreno, nisam imala pojma što bih očekivala, no svakako sam doživjela jedno ugodno iznenađenje, jer takvu slojevitost nisam očekivala u ovoj samo naizgled manjoj knjižici.
Već sam se više puta uvjerila u to da je pravi spisateljski majstor onaj tko uspije u manjem broju riječi i stranica prenijeti snažne poruke, uklopljene tako dobro u majstorski satkanu radnju koju osnažuju genijalni i životopisni likovi – sve je to fantastično odrađeno između korica ovog odličnog domaćeg krimića, pored kojeg bi se mogli postidjeti i neki svjetski poznati autori. Zrelost pisanja ove autorice evidentna je od prvog poglavlja, a njezin način osmišljavanja i kreiranja likova uistinu je vrijedan divljenja. Kao netko tko ne čita ni sam žanr tako nešto, iskreno mogu reći da sam ovu knjigu progutala u jedno (doduše vrlo rano i pospano) jutro, lagano ispijajući kavicu i uživajući u opuštajućem štivu. Znam, možda je kontradiktorno, krimić bi trebao biti napet, no meni ovaj nije bio – ne zato jer radnja nije zanimljiva, nikako, upravo suprotno, radnja je toliko zanimljiva da me je uvukla u čitanje već s prvim redovima, no autorica maestralno vodi čitatelja kroz dva naizgled posve nepovezana slučaja ubojstva koja su se zbila na istom mjestu, ali s velikim vremenskim razmakom, tako da čitanjem ove priče zaboravljate na sve oko sebe, što definitivno rezultira opuštanjem.
Najviše mi se svidjelo što se kroz ovu priču osvrće i na politične i ekonomske prilike u Hrvatskoj, kako nakon rata tako i danas, spominje i nezaobilazni lock down, te povijesne potrese u Zagrebu, Sisku i Petrinji, što ovu knjigu na neki način čini svjedokom jednog ludog vremena u povijesti Lijepe Naše, koja će sigurna sam, budućim naraštajima biti itekako zanimljivo. Suptilno i nimalo nametljivo provlači ove teme kao i primjerice našu poznatu spisateljicu Mariju Jurić Zagorku kroz ovaj svoj roman, ispreplićući prošlost i sadašnjost tako finim i tankim nitima, koja daju savršenu notu ovom romanu.
Ovdje sam se prvi put susrela s terminima „cozy crime“ ili „cosy mystery“, koji označavaju podžanr kriminalističkog romana, koji nije prekrvav ili prenasilan, i gdje je zapravo naglasak u priči na likovima i njihovim sudbinama, dok je sam kriminalistički čin nekako u drugom planu. Moram priznati da mi se to strašno svidjelo, te da bi ovakav tip krimića mogla čitati i češće, s obzirom na to da nisam preveliki ljubitelj prenasilnih i gnjusnig zločina, pogotovo kada su oni u nekim knjigama za mene osobno čak i pretjerano detaljno opisani. Zato kažem da je ovaj krimić meni bio opuštajući, savršena je priča za čitanje ispod dekice u prohladno proljetno jutro, uz prvu kavicu, dok se pripremate za radni dan. Pa čak i ako ga budete čitati navečer prije spavanja, sigurna sam da neće uzrokovati nekakve noćne more, te da ćete tijekom ali i nakon čitanja više razmišljati i glavnim akterima priče, negoli o samoj radnji oko koje se priča vrti.
Sve u svemu – ja sam oduševljena, te se samo nadam da sam uspjela ovim osvrtom prenijeti dio tog svog oduševljenja i na vas, te da ćete rado jednom posegnuti za ovom knjigom, pogotovo ako ste i inače ljubitelj krimipriča.
Sve najtoplije preporuke od mene!