Ovaj nas roman vraća u prošlost, pa tko voli takve priče, zasigurno će uživati i u ovoj. Ja ne mogu reći da sam bila pretjerano oduševljena, no bilo mi je zaista zanimljivo susresti se s nečim posve drugačijim od onoga na što sam inače navikla. Čitanju me najviše privukla činjenica da je ovaj autor dobio Nobelovu nagradu za književnost, pa me zaintrigiralo provjeriti čime ju je zaslužio. Ne mogu reći da mi se autorov stil pisanja nije svidio, kao i sama priča, no mislim da bi ipak to možda više pasalo nekome starijem od mene. Priča prati privatnog istražitelja koji 1965. godine naslijedi istražiteljski ured, pa se konačno odluči pozabaviti onime što odgađa cijeli život – pronaći svoj pravi identitet, svoju obitelj, ili barem njezine ostatke. Brzo otkriva da se njegova tragedija dogodila za vrijeme II. sv. Rata, i taj dio priče mi je bio zaista zanimljiv. U toj svojoj potrazi, naš glavni protagonist susrest će se s vrlo osebujnim likovima, s kojima će voditi uistinu zanimljive razgovore. Stil pisanja nije težak, i roman se brzo čita, a nije ni pretjerano dugačak, čak bi ja osobno voljela da je i malo duži, jer radnja je zanimljiva, kada se malo dublje zadubite u nju. Tema je ja bih rekla univerzalna, jer svi mi u nekom trenutku tragamo sami za sobom, bilo da znamo odakle potječemo i tko su nam roditelji, te kakvi su nam bili bake i djedovi – svi se mi ponekad osjećamo izgubljeno i kao da smo sami na svijetu, pa su osjećaji glavnog lika rekla bih nešto u što će se svaki čitatelj s lakoćom uživjeti. Fascinantni su njegovi pokušaji da sastavi tu složenu slagalicu svoje prošlosti koja mu je potpuna nepoznanica, da rasvijetli tu svoju mutnu prošlost i spoji je sa svojom sadašnjošću, te potreba da dokaže svoje istražiteljske sposobnosti. Imajte na umu da se radnja događa u doba kada nije bilo Interneta, Googla, i ostalih modernih čudesa, što po meni priči daje na fascinantnosti, jer pratiti jednog istražitelja u njegovoj istrazi u doba kada su postojali telefonski imenici, te javne govornice, i čovjek se morao oslanjati na prastare fotografije te uglavnom na razgovore s pravim, živim ljudima – sve mi je to bilo nevjerojatno privlačno za čitati. No iskreno rečeno, neki su dijelovi bili upravo stoga baš frustrirajući, jer sam stalno razmišljala o tome koliko bi tom nesretnom čovjeku bilo lakše pronaći sebe u današnje, moderno doba.
Zanimljivo štivo, sve u svemu, no dodala bih da možda i nije za svakoga. Kratak roman, brzo se čita, zanimljiv, pa ako volite detektivske priče, s ovakvim daškom prošlosti, pune neočekivanih otkrića i obrata, onda je ovo definitivno knjiga koju trebate potražiti i uzeti u ruke.