Kratak, ali iznimno napet roman, koji je nevjerojatno brzo čita. Vrlo pitak, unatoč težini teme koju obrađuje, i unatoč činjenici da počinje strašno šokantno – scena koja se opisuje na prvim stranicama prati čitatelja u glavi sve dok ne dođe i do posljednje.
Ovaj se roman bavi mnogim pitanjima, pa ga nije baš jednostavno raščlaniti i prepričati svoj doživljaj na njega. Majka dvoje djece, koja je nekad imala perspektivnu odvjetničku karijeru, odlučuje se unajmiti dadilju kako bi se vratila na posao. Zašto? Primijetila je da zamjera svom mužu što on radi, a ona se osjeća zarobljeno kod kuće s dvoje male djece, te primjećuje da žudi za time da bude ponovo na neki način slobodna, neovisna o tom identitetu supruge i majke, da kroz posao ostvari sebe kao žena – a ne samo kroz majčinstvo i brak. No pronaći pravu dadilju nije jednostavan zadatak, koji naravno uz sebe povlači i golemi osjećaj krivnje, jer koja žena ostavlja svoju vlastitu djecu strancu, da bi ganjala karijeru? To je sebično, nije li? I dalje je normalno da muškarac, suprug to radi, ostavljajući ženi da se bavi pelenama, hranjenjem, kupanjem, igranjem, uspavljivanjem i svim ostalim kućanskim poslovima koje jedna četveročlana obitelj ima u kućanstvu. Za njega to nije sebično, za njega je to prirodno, normalno. Ali uspijevaju pronaći savršenu dadilju, koja u vrlo kratkom roku postaje nezamjenjiva – ne samo da se savršeno brine o djeci, već im i kuha i sprema, pa kada oboje supružnika navečer premoreni stignu sa svojih poslova kući, sve blista, a djeca su sita i zadovoljna. No nikada nije sve tako savršeno kao što se čini, nikada i ne može biti. Nešto ne štima s njihovom dadiljom, a teško je uprijeti prst u to i naglas izgovoriti o čemu se radi. Ta imala je savršene preporuke i čini sve savršeno, barem naizgled. Ni ne primjećuju kako im se polako ali sigurno uvlači u život, kako postaje kao inventar njihove obitelji, kao dodatak na koji nisu pristali, kao ovisnost koju nisu planirali. I naravno da to ne može završiti dobro, ali to znamo već s početka romana, jer nas je autor šokirao prizorima koji su meni i dalje pred očima, iako je prošlo sada već par dana kako sam pročitala ovu knjigu.
Vrhunski napisan roman, zato me ne čudi da je nagrađivan, zaista je majstorski osmišljen i prikazan svaki lik, a lik dadilje zaista bolesno oduševljava, jer treba imati mašte i vještine za kreiranje takve bizarne ličnosti. Dotiče se toliko suvremenih tema da ih je teško sve i nabrojati: majčinstvo, odgoj djece, moderan brak, mentalna oboljenja, položaj pojedinca u društvu, klasne razlike, depresija, obiteljski odnosi, ljubav… sve je to ovdje savršeno isprepleteno, tako da dok čitate niste svjesni gdje počinje jedno pitanje, a gdje se na njega nameće odgovor. To je roman o kojem dugo razmišljate nakon što ste ga pročitali, vjerojatno jedan od onih koje nikada ne zaboravljate, i koji ostavlja dubok dojam i svoj trag na vama jednom kada ga odložite natrag na policu.
Ljubitelji psiholoških trilera, ovo je savršeno štivo za vas. Sve preporuke od mene!