Ova me je knjiga odvela u Indiju, o kojoj zaista ne znam mnogo. Bilo je to uistinu zanimljivo putovanje u jednu drugačiju kulturu i običaje, popraćeno čak i gastronomskim guštima, što mi se posebno svidjelo dok sam čitala ovu dramatičnu priču.
Kao netko tko također ima kompliciran odnos s majkom, totalno sam se mogla poistovjetiti s glavom junakinjom ove priče. Njezina je majka počela zaboravljati stvari, pa se ona uplašila da bi mogla imati demenciju ili Alzheimera. Medicina kao medicina, nije to baš tako egzaktna znanost kao što mi očekujemo, nije tvrdila ništa posebno na specijalističkim pregledima kojima je podvrgnula svoju majku, tako da joj zapravo ne preostaje puno toga – može s majkom vježbati sjećanje (a tu je i jedna tajna za koju NE ŽELI da je se majka sjeti), i nadati se da bolest neće biti brzo progresivna, odnosno da će majka ipak još jedno duže vrijeme moći živjeti sama.
Njihov se delikatan odnos počinje urušavati. Iz priče djeluje kao da su cijeloga života trpjele jedna drugu jer su majka i kći, te da to definitivno nije odnos zasnovan na ljubavi. Glavna je junakinja umjetnica, koja je sve svoje crteže, serije umjetničkih djela, posvetila fotografiji jednog muškarca iz prošlosti, za kojeg suprugu tvrdi da je neki „random“ lik, te da je fotografiju pronašla među majčinim stvarima iz daleke prošlosti; nema pojma tko je on.
Majka se stidi njezine umjetnosti, te je najčešće to predmet svađa između njih dvije, a mi ćemo kao čitatelji tek kasnije saznati tko je misteriozni muškarac na toj fotografiji – nije njezin otac, s kojim također ima zategnut odnos; on je naime ponovo oženjen i ima drugu obitelj, pa se viđa s njim samo jednom svakih šest mjeseci.
Ni brak joj baš nije na stabilnim nogama, pa će situacija s majkom samo pogoršati stvari, jer će na vidjelo iskočiti sjećanja iz njezinog djetinjstva koja je godinama potiskivala duboko u sebi, pa će i sama posegnuti za najgorom mogućom metodom očuvanja braka – trudnoćom. No s obzirom na to da je sama imala ne baš lijepo djetinjstvo, kada se dijete rodi osjećat će se posve neadekvatna da bude majka, jer nije da je baš imala dobar primjer kod svoje.
Naravno da se situacija samo pogoršava, majka je sve gore, njoj naviru sve gora sjećanja, muž se sve više udaljuje od nje, a prošlost prijeti da ih poklopi sve.
Priča je zaista napeta i brzo se čita, a težak odnos majke i kćeri bio mi je pomalo tužan za čitati. Dotiče se i drugih tema, ne samo majčinstva i obiteljskih odnosa, slojevita je ali i jezgrovitam, zaista majstorski napisana. Sve je zaista nekako životno – realistično, pa nisam imala dojam da čitam roman, već mi je priča djelovala kao nečija intimna ispovijed, dnevnik, zabilješke stvarne osobe – eto toliko sam se uživjela u nju.
Odlična, od mene ima sve najtoplije preporuke!